Miloš Belmužević

Miloš Belmužević (um. krajem 1500. godine) je bio srpski velikaš iz 15. veka. Istakao u ratu despota Đurđa Brankovića protiv Venecije. Bio je i poslednji vojvoda Srbije u Zeti. U vreme despota Lazara Brankovića Miloš Belmužević je bio i zapovednik Srebrenice (1457), sve do pada grada u ruke kralja Stefana Tomaša, 1458. godine. U vremenu između januara i oktobra 1458. godine despotica Jelena i njen muž despot Stefan Tomašević oduzeli su mu selo Paklare u Usori.[1] Godine 1464. Dubrovnik mu je dozvolio da se skloni na njihovu teritoriju, u Ston, što on nije iskoristio jer se pominje u osmanskom defteru za Smederevski sandžak iz 1476. kao hrišćanin-spahija čiji je timar bio trg Jagodina sa prihodom od 8 583 akče.[2] Miloš Belmužević je prešao, najverovatnije, 1480. ili 1481. godine u Kraljevinu Ugarsku nakon prodora ugarskog kapetana Donjih Krajeva Pavla Kiniža u Smederevski sandžak.[3] Prema pismima ugarskog kralja Matije Korvina tada je prešlo oko 110 000 Srba preko Dunava i naselilo se u ugarskom Banatu. Brzo je postao zapovednik dela konjice ugarskog kralja Matije Korvina.[2] Miloš Belmužević se prvi put pominje u ugarskim poveljama 21. decembra 1483. kada mu je kralj Matija Korvin dao posede Majšu i Poznadu u Tamiškoj županiji.[2] Za svoje ratne zasluge dobio je posede u Ugarskoj, u Njitranskoj županiji čije je sedište bilo u Šaštinu, odnosno Šašvaru. Za pomoć tokom borbe protiv nemačkog cara Fridriha III Habzburškog i poljskog kralja dobio je posede u Tamiškoj županiji i titulu egregijusa.

Miloš Belmužević
Lični podaci
Datum smrti1500.
Mesto smrtiKraljevina Ugarska
Porodica
SupružnikVeronika
PotomstvoVuk, Marko i Milica Belmužević
RoditeljiVuk
Olivera
DinastijaBelmuževići

Učestvovao je u Glogovskom ratu kao komandant jednog odreda Srba u sastavu ugarske vojske 1488. godine i tom prilikom je ranjen. Bio je oženjen Veronikom, koja ga je nadživela. Sinovi Vuk i Marko umrli su pre njega. U poslednjoj bici koju je vodio protiv Turaka, Belmužević je 1500. godine bio smrtno ranjen. Napisao je oporuku, kojom je, u prisustvu kaluđera Timotija iz Hilandara, imanja dodelio kćerci Milici, koja je u to vreme još uvek bila maloletna. Umro je krajem 1500. godine u Ugarskoj.[4]

Reference uredi

  1. ^ Krstić, Aleksandar (2013). „Novi podaci o vojvodi Milošu Belmuževiću”. Inicijal. Časopis za srednjovekovne studije. 1: 165. 
  2. ^ a b v Ivanov, Aleksandar (2016). „Vojvoda Miloš Belmužević u Šleskoj”. Zbornik Matice srpske za istoriju. 94: 20. 
  3. ^ Ivanov, Aleksandar (2016). „Vojvoda Miloš Belmužević u Šleskoj”. Zbornik Matice srpske za istoriju. 94: 20. 
  4. ^ Krstić 2013, str. 171-175. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFKrstić2013 (help)

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi