Miloš Belmužević
Miloš Belmužević (um. krajem 1500. godine) je bio srpski velikaš iz 15. veka. Istakao u ratu despota Đurđa Brankovića protiv Venecije. Bio je i poslednji vojvoda Srbije u Zeti. U vreme despota Lazara Brankovića Miloš Belmužević je bio i zapovednik Srebrenice (1457), sve do pada grada u ruke kralja Stefana Tomaša, 1458. godine. U vremenu između januara i oktobra 1458. godine despotica Jelena i njen muž despot Stefan Tomašević oduzeli su mu selo Paklare u Usori.[1] Godine 1464. Dubrovnik mu je dozvolio da se skloni na njihovu teritoriju, u Ston, što on nije iskoristio jer se pominje u osmanskom defteru za Smederevski sandžak iz 1476. kao hrišćanin-spahija čiji je timar bio trg Jagodina sa prihodom od 8 583 akče.[2] Miloš Belmužević je prešao, najverovatnije, 1480. ili 1481. godine u Kraljevinu Ugarsku nakon prodora ugarskog kapetana Donjih Krajeva Pavla Kiniža u Smederevski sandžak.[3] Prema pismima ugarskog kralja Matije Korvina tada je prešlo oko 110 000 Srba preko Dunava i naselilo se u ugarskom Banatu. Brzo je postao zapovednik dela konjice ugarskog kralja Matije Korvina.[2] Miloš Belmužević se prvi put pominje u ugarskim poveljama 21. decembra 1483. kada mu je kralj Matija Korvin dao posede Majšu i Poznadu u Tamiškoj županiji.[2] Za svoje ratne zasluge dobio je posede u Ugarskoj, u Njitranskoj županiji čije je sedište bilo u Šaštinu, odnosno Šašvaru. Za pomoć tokom borbe protiv nemačkog cara Fridriha III Habzburškog i poljskog kralja dobio je posede u Tamiškoj županiji i titulu egregijusa.
Miloš Belmužević | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum smrti | 1500. |
Mesto smrti | Kraljevina Ugarska |
Porodica | |
Supružnik | Veronika |
Potomstvo | Vuk, Marko i Milica Belmužević |
Roditelji | Vuk Olivera |
Dinastija | Belmuževići |
Učestvovao je u Glogovskom ratu kao komandant jednog odreda Srba u sastavu ugarske vojske 1488. godine i tom prilikom je ranjen. Bio je oženjen Veronikom, koja ga je nadživela. Sinovi Vuk i Marko umrli su pre njega. U poslednjoj bici koju je vodio protiv Turaka, Belmužević je 1500. godine bio smrtno ranjen. Napisao je oporuku, kojom je, u prisustvu kaluđera Timotija iz Hilandara, imanja dodelio kćerci Milici, koja je u to vreme još uvek bila maloletna. Umro je krajem 1500. godine u Ugarskoj.[4]
Reference uredi
- ^ Krstić, Aleksandar (2013). „Novi podaci o vojvodi Milošu Belmuževiću”. Inicijal. Časopis za srednjovekovne studije. 1: 165.
- ^ a b v Ivanov, Aleksandar (2016). „Vojvoda Miloš Belmužević u Šleskoj”. Zbornik Matice srpske za istoriju. 94: 20.
- ^ Ivanov, Aleksandar (2016). „Vojvoda Miloš Belmužević u Šleskoj”. Zbornik Matice srpske za istoriju. 94: 20.
- ^ Krstić 2013, str. 171-175. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFKrstić2013 (help)
Literatura uredi
- Bubalo, Đorđe (2008). „Belmužević Miloš”. Enciklopedija srpskog naroda. Beograd: Zavod za udžbenike. str. 85.
- Ivanov, Aleksandar D. (2016). „Vojvoda Miloš Belmužević u Šleskoj” (PDF). Zbornik Matice srpske za istoriju. 94: 19—27.
- Ivić, Aleksa (1928) [1919]. Rodoslovne tablice srpskih dinastija i vlastele (3. dop. izd.). Novi Sad: Matica srpska.
- Ivić, Aleksa (1929). Istorija Srba u Vojvodini. Novi Sad: Matica Srpska.
- Krstić, Aleksandar (2013). „Novi podaci o vojvodi Milošu Belmuževiću i njegovoj porodici”. Inicijal: Časopis za srednjovekovne studije. 1: 161—185.
- Krstić, Aleksandar (2017). „Which Realm will You Opt for? – The Serbian Nobility Between the Ottomans and the Hungarians in the 15th Century”. State and Society in the Balkans Before and After Establishment of Ottoman Rule. Belgrade: Institute of History; Yunus Emre Enstitüsü Turkish Cultural Centre. str. 129—163.
- Krstić, Aleksandar; Magina, Adrian (2021). „The Belmužević Family: The Fate of a Noble Family in South-East Europe During the Turbulent Period of the Ottoman Conquest (the 15th and First Half of the 16th Centuries)”. Revue des études sud-est européennes. 59: 105—123.
- Lemajić, Nenad (1990). „Porodica Belmužević”. Istraživanja: Filozofski fakultet u Novom Sadu. 13: 73—80.
- Lemajić, Nenad (2006). „O nekim nejasnim pitanjima iz istorije porodice Belmužević”. Balkan i Panonija kroz istoriju. Novi Sad: Filozofski fakultet. str. 115—123.
- Magina, Adrian (2014). „Milica Belmužević: L`histoire d`une noble dame du XVIe siècle”. Initial: A Review of Medieval Studies. 2: 145—162.
- Petrović, Sonja (2005). „Staranje o duši: Testament Miloša Belmuževića i epski modeli o poslednjoj volji junaka” (PDF). Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor. 71: 3—22.