Miting za Istru i Dalmaciju u Nišu
Miting za Istru i Dalmaciju u Nišu bio je protestni zbor protiv potpisivanja Londonskog sporazuma 26. aprila 1915. godine. Ovaj ugovor koji je srpskoj Vladi pao izuzetno teško, jer ga je doživela kao izdaju saveznika, najverovatnije na inicijativu Frana Supila, koji se tada po drugi put nalazio u u Nišu, organizovala je pomenuti skup.
Preduslovi
urediTokom ratnog zatišja y prvoj polovini 1915. godine potpisan je Londonski ugovor, između Antante i Italije 26. aprila 1915. a u vezi sa uslovima pod kojim će Italija ući u rat.[1] Ovim ugovorom Italiji su priznati:
- cela Istra,
- Dalmacija do rta Ploče,
- ostrva na istoku i zapadu Dalmacije.
Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori po ovom sporazumu pripalo bi:
- Hrvatsko primorje (od zaliva Volosko do severne granice Dalmacije sa ostrvima Krk i Rab)
- obala od rta Ploča do Drima.[2]
Nakon što je nezvanično saznao za pregovore sa Italijom, Nikola Pašić je saveznicima uputio note 6. i 27. aprila, kojima je izrazio protest protiv pregovora ali i podvukao da će ovakvom politikom između dve susedne države nastajati neprijateljstva umesto da se jaka država u kojoj bi živeli Jugosloveni pojavi kao čvrst zid protiv germanskih pretenzija. Uz to je molio saveznike da jugoslovenske države ne budu predmet transakcija na štetu Srba, Hrvata i Slovenaca, Evrope i evropskog mira.[3][4]
Povodom ovog sporazumu 28. aprila 1915. održana je hitna sednica, Srpske vlade i Narodne skupštine, nakon što je srpsku vladu obavestio o ovom sporazumu Frano Supilo, jedan od osnivača Jugoslovenskog odbora, sa sedištem najpre y Parizu, a zatim y Londonu, koji je y martu boravio y Petrovgradu, a krajem aprila i početkom maja y Nišu.[5][6]
Mesto i vreme održavanja mitinga
urediMiting za Istru i Dalmaciju održan je u Nišu 7. maja 1915. godine Miting je održan u Oficirskom domu.[7]
Učesnici
urediMiting kome je prisustvovalo oko 1.000 pripadnika južnoslovenskih naroda, održana je najverovatnije na inicijativu Frana Supila, a predsedništvo su činili: Ivo Ćipiko, M. Martinc i Dragotin Gustinčić dok su sekretari bili Josip Miličić i Milostislav Bartulica.
Rezolucija
urediNa mitingu je doneta rezolucija u kojoj je naglašeno
„ | potpuno i neodvojivo srpsko - hrvatsko – slovenačko narodno jedinstvo i zamoljene su sve sile koje se bore za princip narodnosti da taj jednokrvni i nerazdvojni narod sačuvaju od rastrzanja i otuđivanja njihovih zemalja, te da omoguće Srbiji oslobodilačku i kulturnu misiju, što će biti zaloga trajnog mira u Evropi.[8][9][10] | ” |
Izvori
uredi- ^ Baker, Ray Stannard (1922). Woodrow Wilson and World Settlement: Written from His Unpublished and Personal Material (na jeziku: engleski). Doubleday, Page. str. 52—55.
- ^ Stojković, Momir, prir., Balkanski ugovorni odnosi 1876-1996, I. (Beograd:Službeni list SRJ, 1998).
- ^ Bojana Nešić, Srbija na početku Prvog svetskog rata, U: Niš ratna prestonica Srbije 1914/1915. Narodni muzej Niš, Niš, 2014.
- ^ J. Jovanović, Borba za narodno ujedinjenje 1914—1918, Beograd 1923, str. 102
- ^ Glasnik, Niš, 16. april 1915. god.
- ^ M. Đorđević, Srbija i Jugosloveni za vreme rata 1914—1918., Beograd 1922, 52; J. Horvat, Frano Supilo, Beograd 1961, 286.
- ^ Ž. Živanović, Niš i niške znamenitosti, y knjizi Srbija y ratovima, izd. SKZ, Beograd 1958
- ^ Glasnik, Niš, 16. april 1915. godine
- ^ Č. Mitranović i M. Bašić, Jugoslovenske narodne skupštine, Beograd 1937, str. 174
- ^ D. Janković, Srbija i jugoslovensko pitanje, str. 347
Spoljašnje veze
uredi- „(Tajni) Londonski ugovor Italije sa silama Antante, 26. april 1915.”. www.mfa.gov.rs (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 25. 10. 2017. g. Pristupljeno 5. 3. 2020.