Molitva

призивање или чин који настоји да активира однос са божанством
Za pesmu pobednicu Pesme Evrovizije 2007, vidi Molitva (pesma).

Molitva je obraćanje Bogu. U raznim vidovima postoji u većini religija sveta.

Marija Magdalena se moli.
Budista se moli

Moliti se - to znači nalaziti se u onom naročitom stanju, u kojem duhovno načelo čoveka ulazi u tajanstveni i neposredni dodir sa Bogom i onostranim, nevidljivim svetom. Biti u molitvenom stanju moguće je u svim životnim okolnostima. Ali najprijatnije uslove za molitvu treba tražiti u osamljenju.[1]

Stepeni molitve uredi

Postoje četiri stepena molitve:

  1. Prvi stepen-molitva telesna, stajanje, čitanje.
  2. Drugi stepen je molitva u kojoj su reči povezane sa umom (pažljiva molitva).
  3. Treći stepen je kada svaka reč molitve "odjekuje" ne samo u umu već i u srcu. Ako se u molitvi izražava neka molba onda se u srcu oseća silna želja za tim što se traži.
  4. Četvrti stepen je molitva bez reči, stajanje pred Gospodom u miru i potpunoj predanosti.

Mir u srcu uredi

Najvažnije je čuvanje srca u miru. U srcu treba da vlada mir, ćutanje. Kada osetimo pogodno raspoloženje možemo prekinuti ćutanje završenjem Isusove molitve. Ona je u početku glasila: "Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji i Reči Božija, Bogorodice radi, pomiluj me!". Vremenom su monasi skraćivali molitvu i ona danas glasi: "Isuse, Sine Božiji, pomiluj me!". Molitva se izgovara sa osećanjem ako ne možemo onda pokušajmo da srcem pripadnemo Gospodu. Kako budemo napredovali u čuvanju mira u srcu i u sabranosti uma u srcu, Bog ce nam ranije ili kasnije prema stepenu čežnje dati dar stalne umosrdačne molitve. Molitva će se vršiti u srcu lako i neosetno kao disanje, bez prestanka će teći u nama. Oci su učili da je Carstvo Božije mir i radost u Duhu Svetom. Uslov je očišćenje srca od briga kako bi ono moglo da primi Boga u sebe, jer će samo čistim srcem Boga videti. Prvi korak ka bogopoštenju je predavanje sebe Bogu što se postiže kroz molitvu. Postoje razne molitve, tačnije toliko koliko ima ljudskih sudbina.

Gde se moliti uredi

Kao što je disanje važno, tako je važna i molitva. Molimo se svuda i na svakom mestu gde god za to osetimo potrebu. Možemo se moliti u osami, na pustom mestu, svojoj sobi, kancelariji, u hramu. Gde god da se molimo važno je da molitvu činimo radi Boga, a ne radi ljudi. Da bi što više napredovali i našli mir u srcu i duši važno je moliti se za oproštaj svojih grehova. Na početku i na kraju svake molitve, pri pominjanju Presvete Trojice mi se krstimo. Bogu se treba moliti uvek, a Crkva svojim vernicima preporučuje da se redovno mole ujutru i uveče. Ujutru da bi molitvom započeli dan, a uveče da sagledavši dan koji je prošao, zamole Boga za mirnu i spokojnu noć.

Čin molitve uredi

Hrišćani u molitvi
Muslimani su klanjaju tokom molitve u džamiji

Različite duhovne tradicije nude širok spektar činova predanog poštovanja. Postoje jutarnje i večernje molitve, blagodati izrečene pre ili nakon obroka i pobožni fizički pokreti. Neki hrišćani povijaju glave i sklapaju ruke. Neki Indijanci smatraju da je ples oblik molitve.[2] Deo sufista se kovitla.[3] Hindusi pojaju mantre.[4] Jevrejska molitva može uključivati njihanje napred-nazad i naklone.[5] Muslimanska molitva uključuje klanjanje, klečanje i sedždu. Kvekeri ćute.[6] Neki se mole prema standardizovanim ritualima i liturgijama, dok drugi preferiraju ekstemporalne molitve. Drugi kombinuju oba pristupa.

Fridrih Hajler se često navodi u hrišćanskim krugovima zbog svoje sistematske Tipologije molitve koja navodi šest vrsta molitve: primitivnu, ritualnu, grčku kulturnu, filozofsku, mističnu i proročku.[7] Neki oblici molitve zahtevaju prethodni ritualni oblik čišćenja ili prečišćavanja, kao što je to u guslu i vudu.[8]

Molitva se može obavljati privatno i pojedinačno, ili se može obavljati zajednički u prisustvu savernika. Molitva se može ugraditi u svakodnevni „misaoni život“, u kome se osoba stalno nalazi u komunikaciji sa bogom. Neki ljudi se mole za sve ono što se dešava tokom dana i traže smernice kako dan odmiče. Ovo se zapravo smatra zahtevom u nekoliko hrišćanskih denominacija,[9] iako sprovođenje nije moguće niti je poželjno. Moguće je mnoštvo različitih odgovora na molitve, jer postoji mnogo načina tumačenja odgovora na pitanje, ako do njega zaista dođe.[9] Neke osobe mogu doživeti zvučne, fizičke ili mentalne epifanije. Ako zaista dođe odgovor, vreme i mesto dolaska smatraju se slučajnim. Neki spoljašnji činovi koji ponekad prate molitvu su: pomazanje uljem;[10] zvonjenje zvona;[11] paljenje tamjana ili papira;[12] paljenje sveće ili sveća, okretanje prema određenom pravcu (tj. prema Meki[13] ili istoku); pravljenje znaka krsta. Jedan manje uočljiv čin vezan za molitvu je post.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Valentin Svencicki, O monaštvu
  2. ^ Littlebird, Sarracina (2008), Sacred Movement: Dance as Prayer in the Pueblo Cultures of the American Southwest (PDF), Barnard College Department of Dance, Arhivirano iz originala (PDF) 26. 01. 2012. g., Pristupljeno 11. 10. 2011 
  3. ^ „The Whirling Dervishes of Rumi – Sufism and Dervishes”, WhirlingDervishes.org, Arhivirano iz originala 2014-11-04. g. 
  4. ^ Omkarananda, Swami (n.d), How to Pray, Omkarananda Ashram Himalayas, Arhivirano iz originala 2014-11-04. g. 
  5. ^ Anonymous (2013-07-03). „Judaism: Jewish Rituals and Practices – Jewish Worship and Prayer”. ReligionFacts.com. ReligionFacts. Arhivirano iz originala 2014-11-04. g. . This practice is known, in Yiddish, as shuckling.
  6. ^ Avery, Chel. „Quaker Worship”. Quaker Information Center. Arhivirano iz originala 2011-07-28. g. Pristupljeno 2008-12-04. 
  7. ^ Erickson, Millard J. (1998). Christian theology. Grand Rapids: Baker Book House. ISBN 978-0-8010-2182-4. 
  8. ^ The New Encyclopedia of Islam. p. 20, Cyril Glassé (2003)
  9. ^ a b Wynne, John (1911). „Prayer”. Ur.: Herberman, Čarls. Katolička enciklopedija. 12. Njujork: Robert Eplton. 
  10. ^ See, for example, James 5:14
  11. ^ Scheckel, Roger J. (januar 2004). „The Angelus”. The Marian Catechists. Arhivirano iz originala 2008-06-23. g. Pristupljeno 2008-10-06. 
  12. ^ „Buddhist Art”. Pacific Asia Museum. 2003. Arhivirano iz originala 2008-07-04. g. Pristupljeno 2008-10-06. 
  13. ^ Emerick, Yahiya (2002). The Complete Idiot's Guide to Islam . Indianapolis, IN: Alpha Books. str. 127–28. ISBN 978-0-02-864233-8. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi