Molitva
Tema ili stil (ili oboje) ovog članka ili jednog njegovog dela nisu enciklopedijski. Molimo vas da pogledate šta Vikipedija nije i pokušate da ovaj članak približite enciklopedijskim kriterijumima. Takođe vas molimo da ostavite objašnjenje svojih izmena na stranici za razgovor ovog članka. |
- Za pesmu pobednicu Pesme Evrovizije 2007, vidi Molitva (pesma).
Molitva je obraćanje Bogu. U raznim vidovima postoji u većini religija sveta.
Moliti se - to znači nalaziti se u onom naročitom stanju, u kojem duhovno načelo čoveka ulazi u tajanstveni i neposredni dodir sa Bogom i onostranim, nevidljivim svetom. Biti u molitvenom stanju moguće je u svim životnim okolnostima. Ali najprijatnije uslove za molitvu treba tražiti u osamljenju.[1]
Stepeni molitve
urediPostoje četiri stepena molitve:
- Prvi stepen-molitva telesna, stajanje, čitanje.
- Drugi stepen je molitva u kojoj su reči povezane sa umom (pažljiva molitva).
- Treći stepen je kada svaka reč molitve "odjekuje" ne samo u umu već i u srcu. Ako se u molitvi izražava neka molba onda se u srcu oseća silna želja za tim što se traži.
- Četvrti stepen je molitva bez reči, stajanje pred Gospodom u miru i potpunoj predanosti.
Mir u srcu
urediNajvažnije je čuvanje srca u miru. U srcu treba da vlada mir, ćutanje. Kada osetimo pogodno raspoloženje možemo prekinuti ćutanje završenjem Isusove molitve. Ona je u početku glasila: "Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji i Reči Božija, Bogorodice radi, pomiluj me!". Vremenom su monasi skraćivali molitvu i ona danas glasi: "Isuse, Sine Božiji, pomiluj me!". Molitva se izgovara sa osećanjem ako ne možemo onda pokušajmo da srcem pripadnemo Gospodu. Kako budemo napredovali u čuvanju mira u srcu i u sabranosti uma u srcu, Bog ce nam ranije ili kasnije prema stepenu čežnje dati dar stalne umosrdačne molitve. Molitva će se vršiti u srcu lako i neosetno kao disanje, bez prestanka će teći u nama. Oci su učili da je Carstvo Božije mir i radost u Duhu Svetom. Uslov je očišćenje srca od briga kako bi ono moglo da primi Boga u sebe, jer će samo čistim srcem Boga videti. Prvi korak ka bogopoštenju je predavanje sebe Bogu što se postiže kroz molitvu. Postoje razne molitve, tačnije toliko koliko ima ljudskih sudbina.
Gde se moliti
urediKao što je disanje važno, tako je važna i molitva. Molimo se svuda i na svakom mestu gde god za to osetimo potrebu. Možemo se moliti u osami, na pustom mestu, svojoj sobi, kancelariji, u hramu. Gde god da se molimo važno je da molitvu činimo radi Boga, a ne radi ljudi. Da bi što više napredovali i našli mir u srcu i duši važno je moliti se za oproštaj svojih grehova. Na početku i na kraju svake molitve, pri pominjanju Presvete Trojice mi se krstimo. Bogu se treba moliti uvek, a Crkva svojim vernicima preporučuje da se redovno mole ujutru i uveče. Ujutru da bi molitvom započeli dan, a uveče da sagledavši dan koji je prošao, zamole Boga za mirnu i spokojnu noć.
Čin molitve
urediRazličite duhovne tradicije nude širok spektar činova predanog poštovanja. Postoje jutarnje i večernje molitve, blagodati izrečene pre ili nakon obroka i pobožni fizički pokreti. Neki hrišćani povijaju glave i sklapaju ruke. Neki Indijanci smatraju da je ples oblik molitve.[2] Deo sufista se kovitla.[3] Hindusi pojaju mantre.[4] Jevrejska molitva može uključivati njihanje napred-nazad i naklone.[5] Muslimanska molitva uključuje klanjanje, klečanje i sedždu. Kvekeri ćute.[6] Neki se mole prema standardizovanim ritualima i liturgijama, dok drugi preferiraju ekstemporalne molitve. Drugi kombinuju oba pristupa.
Fridrih Hajler se često navodi u hrišćanskim krugovima zbog svoje sistematske Tipologije molitve koja navodi šest vrsta molitve: primitivnu, ritualnu, grčku kulturnu, filozofsku, mističnu i proročku.[7] Neki oblici molitve zahtevaju prethodni ritualni oblik čišćenja ili prečišćavanja, kao što je to u guslu i vudu.[8]
Molitva se može obavljati privatno i pojedinačno, ili se može obavljati zajednički u prisustvu savernika. Molitva se može ugraditi u svakodnevni „misaoni život“, u kome se osoba stalno nalazi u komunikaciji sa bogom. Neki ljudi se mole za sve ono što se dešava tokom dana i traže smernice kako dan odmiče. Ovo se zapravo smatra zahtevom u nekoliko hrišćanskih denominacija,[9] iako sprovođenje nije moguće niti je poželjno. Moguće je mnoštvo različitih odgovora na molitve, jer postoji mnogo načina tumačenja odgovora na pitanje, ako do njega zaista dođe.[9] Neke osobe mogu doživeti zvučne, fizičke ili mentalne epifanije. Ako zaista dođe odgovor, vreme i mesto dolaska smatraju se slučajnim. Neki spoljašnji činovi koji ponekad prate molitvu su: pomazanje uljem;[10] zvonjenje zvona;[11] paljenje tamjana ili papira;[12] paljenje sveće ili sveća, okretanje prema određenom pravcu (tj. prema Meki[13] ili istoku); pravljenje znaka krsta. Jedan manje uočljiv čin vezan za molitvu je post.
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Valentin Svencicki, O monaštvu
- ^ Littlebird, Sarracina (2008), Sacred Movement: Dance as Prayer in the Pueblo Cultures of the American Southwest (PDF), Barnard College Department of Dance, Arhivirano iz originala (PDF) 26. 01. 2012. g., Pristupljeno 11. 10. 2011
- ^ „The Whirling Dervishes of Rumi – Sufism and Dervishes”, WhirlingDervishes.org, Arhivirano iz originala 2014-11-04. g.
- ^ Omkarananda, Swami (n.d), How to Pray, Omkarananda Ashram Himalayas, Arhivirano iz originala 2014-11-04. g.
- ^ Anonymous (2013-07-03). „Judaism: Jewish Rituals and Practices – Jewish Worship and Prayer”. ReligionFacts.com. ReligionFacts. Arhivirano iz originala 2014-11-04. g.. This practice is known, in Yiddish, as shuckling.
- ^ Avery, Chel. „Quaker Worship”. Quaker Information Center. Arhivirano iz originala 2011-07-28. g. Pristupljeno 2008-12-04.
- ^ Erickson, Millard J. (1998). Christian theology. Grand Rapids: Baker Book House. ISBN 978-0-8010-2182-4.
- ^ The New Encyclopedia of Islam. p. 20, Cyril Glassé (2003)
- ^ a b Wynne, John (1911). „Prayer”. Ur.: Herberman, Čarls. Katolička enciklopedija. 12. Njujork: Robert Eplton.
- ^ See, for example, James 5:14
- ^ Scheckel, Roger J. (januar 2004). „The Angelus”. The Marian Catechists. Arhivirano iz originala 2008-06-23. g. Pristupljeno 2008-10-06.
- ^ „Buddhist Art”. Pacific Asia Museum. 2003. Arhivirano iz originala 2008-07-04. g. Pristupljeno 2008-10-06.
- ^ Emerick, Yahiya (2002). The Complete Idiot's Guide to Islam . Indianapolis, IN: Alpha Books. str. 127–28. ISBN 978-0-02-864233-8.
Literatura
uredi- Pravoslavni Molitvenik, izdavač:Srpski Pravoslavni Manastir, SV. Oca Nikolaja, Lelić, Leta Gospodnjeg 2006.
- Trifunović, Đorđe (1990). Azbučnik srpskih srednjovekovnih književnih pojmova (2. izd.). Beograd: Nolit.
- Stringer, Martin D. (1999). „Rethinking Animism: Thoughts from the Infancy of our Discipline”. Journal of the Royal Anthropological Institute. 5 (4): 541—56. JSTOR 2661147. doi:10.2307/2661147.
- Hornborg, Alf (2006). „Animism, fetishism, and objectivism as strategies for knowing (or not knowing) the world”. Ethnos: Journal of Anthropology. 71 (1): 21—32. S2CID 143991508. doi:10.1080/00141840600603129.
- Haught, John F. (1990). What Is Religion? An Introduction. Paulist Press. str. 19.
- Hicks, David (2010). Ritual and Belief: Readings in the Anthropology of Religion (3 izd.). Rowman Altamira. str. 359. „Tylor's notion of animism—for him the first religion—included the assumption that early Homo sapiens had invested animals and plants with souls ...”
- „Animism”. Contributed by Helen James; coordinated by Dr. Elliott Shaw with assistance from Ian Favell. ELMAR Project (University of Cumbria). 1998—1999.
- „Native American Religious and Cultural Freedom: An Introductory Essay”. The Pluralism Project. President and Fellows of Harvard College and Diana Eck. 2005. Arhivirano iz originala 23. 12. 2014. g. Pristupljeno 06. 09. 2021.
- Bird-David, Nurit (1999). „"Animism" Revisited: Personhood, Environment, and Relational Epistemology”. Current Anthropology. 40 (S1): S67. doi:10.1086/200061 .
- Harvey, Graham (2006). Animism: Respecting the Living World. Columbia University Press. str. 9. ISBN 978-0-231-13700-3.
- Abram, David (1996). The Spell of the Sensuous: Perception and Language in a More-than-Human World . New York: Pantheon Books.
- Adler, Margot (2006) [1979]. Drawing Down the Moon: Witches, Druids, Goddess-Worshippers and Other Pagans in America (Revised izd.). London: Penguin. ISBN 978-0-14-303819-1.
- Armstrong, Karen (1994). A History of God: The 4,000-Year Quest of Judaism, Christianity and Islam. Ballantine Books.
- Bird-David, Nurit (2000). „"Animism" Revisited: Personhood, Environment, and Relational Epistemology”. Current Anthropology. 41 (S1): 67—91. doi:10.1086/200061 .
- Curtis, Ashley (2018). Error and Loss: A Licence to Enchantment. Zürich: Kommode Verlag.
- Dean, Bartholomew (2009). Urarina Society, Cosmology, and History in Peruvian Amazonia. Gainesville: University Press of Florida. ISBN 978-0-8130-3378-5.
- Fernandez-Armesto, Felipe (2003). Ideas that Changed the World. Dorling Kindersley.
- Forbes, Andrew; Henley, David (2012). „Lamphun's Little-Known Animal Shrines (Animist traditions in Thailand)”. Ancient Chiang Mai. 1. Chiang Mai: Cognoscenti Books.
- Guthrie, Stewart (2000). „On Animism”. Current Anthropology. 41 (1): 106—107. JSTOR 10.1086/300107. PMID 10593728. S2CID 224796411. doi:10.1086/300107.
- Harvey, Graham (2005). Animism: Respecting the Living World. London: Hurst & Co. ISBN 978-0-231-13701-0.
- Insoll, Timothy (2004). Archaeology, Ritual, Religion. London: Routledge. ISBN 978-0-415-25312-3.
- Lonie, Alexander Charles Oughter (1878). „Animism”. Ur.: Baynes, T.S. Encyclopaedia Britannica. 2 (9th izd.). str. 55—57.
- Segal, Robert (2004). Myth: A Very Short Introduction. Oxford University Press.
- „Animism”. The Columbia Encyclopedia (6th izd.). Bartleby.com Inc. 2007. Arhivirano iz originala 9. 2. 2007. g. Pristupljeno 06. 09. 2021.
- Abram, David. 2010. Becoming Animal: An Earthly Cosmology (New York: Pantheon Books)
- Badenberg, Robert. 2007. "How about 'Animism'? An Inquiry beyond Label and Legacy." In Mission als Kommunikation: Festschrift für Ursula Wiesemann zu ihrem 75, Geburtstag, edited by K. W. Müller. Nürnberg: VTR (ISBN 978-3-937965-75-8) and Bonn: VKW (ISBN 978-3-938116-33-3).
- Hallowell, Alfred Irving. 1960. "Ojibwa ontology, behavior, and world view." In Culture in History, edited by S. Diamond. (New York: Columbia University Press).
- Reprint: 2002. Pp. 17–49 in Readings in Indigenous Religions, edited by G. Harvey. London: Continuum.
- Harvey, Graham. 2005. Animism: Respecting the Living World. London: Hurst & Co.
- Ingold, Tim. 2006. "Rethinking the animate, re-animating thought." Ethnos 71(1):9–20.
- Käser, Lothar. 2004. Animismus. Eine Einführung in die begrifflichen Grundlagen des Welt- und Menschenbildes traditionaler (ethnischer) Gesellschaften für Entwicklungshelfer und kirchliche Mitarbeiter in Übersee. Bad Liebenzell: Liebenzeller Mission. ISBN 3-921113-61-X.
- mit dem verkürzten Untertitel Einführung in seine begrifflichen Grundlagen auch bei: Erlanger Verlag für Mission und Okumene, Neuendettelsau 2004, ISBN 3-87214-609-2
- Quinn, Daniel. [1996] 1997. The Story of B: An Adventure of the Mind and Spirit. New York: Bantam Books.
- Thomas, Northcote Whitridge (1911). „Anet”. Ur.: Chisholm, Hugh. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski). 2 (11 izd.). Cambridge University Press. str. 53—55.
- Wundt, Wilhelm. 1906. Mythus und Religion, Teil II. Leipzig 1906 (Völkerpsychologie II)
Spoljašnje veze
uredi- „Religion and Nature” (PDF).