Morske estavele su takvi priobalski izvori koji povremeno ili periodski gutaju vodu, te se pretvaraju u morske vodenice. Ovakve tipove estavela prvi put pominje E.A.Martel 1894. godine.[1]

U Hrvatskoj uredi

U Ičićima kod Opatije (Hrvatska) u obali je uska pukotina koja za vreme plime guta morsku vodu, a u vlažnijem dobu godine iz nje izbija slatka. Zapadno od grada Korčule, na istoimenom ostrvu u Jadranskom moru, u vrhu Zaliva Strećice nalazi se široka pukotina; za vreme plime morska voda ponire u tu pukotinu, dok za vreme oseke iz nje ističe neznatno zaslanjena voda . Primeri morskih estavela tipa Strećica mogu se naći i na drugim mestima duž obale Jadrana.[1]

U Crnoj Gori uredi

U Crnoj Gori je nazanimljivija morska estavela bočato vrelo Gurdić u Kotoru, koje pretvara u ponor približno jednom u deset godina i u trajanju od dva do četiri dana. Vrelo Gurdić postaje ponor posle dugotrajnih suša. Dok ono tako funkcioniše iz drugog kotorskog vrela, Škurde - koje služe za snabdevanje grada vodom, ističe potpuno slana voda.[1]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v Dukić D. i Gavrilović Lj. (2006): Hidrologija, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd.