Morska krastača
Morska krastača (lat. Bufo marinus) je najkrupnija žaba na svetu. Ženke su dugačke 22 cm i teške 1,5 kg. Čak i mužjaci koji su manji od ženki a dugi su 14 cm, još uvek su divovi u svetu žaba. Veličina i mogućnost izlučivanja otrova iz žlezdi u koži ograničila im je broj prirodnih neprijatelja.[1]
Stanište uredi
Prirodno stanište im je blizu vode, pored naseljenih i šumovitih područja Meksika ili delova Južne Amerike. Poput ostalih vodozemaca, morske krastače moraju održavati kožu vlažnom kako bi sprečile njeno potpuno isušivanje. Iz tog razloga aktivne su noću, a tokom dana skrivaju se od vrućine i zakopavaju u rastresito zemljište i lišće. Poslepodne kreću u potragu za hranom: leptirima, insektima, malim sisarima, pticama, gmizavcima, pa čak i ostalim žabama.
Noću su morske krastače vrlo glasne i društvene- naročito u doba razmnožavanja, kada mužjaci jakim glasanjem privlače ženke. Ženke morskih krastača proizvode nekoliko hiljada jaja godišnje. Polažu ih u velikim nizovima, omotane oko vodenih biljaka. Jaja zatim oplode mužjaci. Nekoliko dana nakon oplođenja iz jaja se razvijaju punoglavci.
Novi naziv uredi
Morske krastače imaju nekoliko drugih naziva, uključujući džinovske žabe i žabe šećerne trske.
U njenoj domovini nalazimo je na velikom području, ali isto tako i u udaljenim krajevima poput Havaja, Floride, Portorika i Nove Gvineje gde su je ljudi preneli početkom 20- og veka. U Australiju je unesena sa namerom da kontrolišu štetne bube koje su pustošile polja šećerne trske. Međutim ove žabe nisu volele da žive u šećernoj trsci zato što nisu imale gde da se sklone preko dana. Usled toga one su se proširile van polja šećerne trske, gde su se hranile malim gmizavcima i sisarima, od kojih su sada neki retki zbog toga što su ih one istrebile. Danas su ove žabe ozbiljne štetočine u Australiji.
Morska krastača može poprskati svog neprijatelja otrovom iz žlezda na udaljenosti većoj od jednog metra. Ako otrov slučajno dospe čoveku na ruke ili ga on nehotice proguta, izazvaće povraćanje i bolove u stomaku. Bez obzira što su otrovne, mnogo dece u Australiji drži morsku krastaču kao kućnog ljubimca.
Referenca uredi
- ^ „Drvo znanja-Enciklopedijski časopis za mladež”. Arhivirano iz originala 02. 02. 2001. g.