Muzička žrtva (nem. Das Musikalische Opfer, BWV 1079) je kolekcija kanona, fuga i drugih muzičkih dela Johana Sebastijana Baha, zasnovnih na muzičkom motivu kralja Fridriha II Velikog, i posvećenih kralju.

Istorija ovog dela počinje susretom Baha i Fridriha II 7. maja, 1747. u Potsdamu. Tu je Bahov sin, Karl Filip Emanuel, radio kao dvorski muzičar. Stariji Bah je u svoje vreme bio poznat po veštini improvizacije, a kralj mu je zadao složenu temu kao osnovu za troglasnu i šestoglasnu fugu. Šestoglasnu fugu nikada ranije niko nije komponovao, pa se smatralo da je ovaj zahtev samo kraljev hir. Dva meseca kasnije, Bah je objavio zbirku melodija pod imenom: Muzička žrtva.

Muzička tema Fridriha Velikog, koja je bila osnova za Muzičku žrtvu
Muzička tema Fridriha Velikog, koja je bila osnova za Muzičku žrtvu

Bah je delo posvetio Fridrihu sledećom posvetom: Regis Iussu Cantio Et Reliqua Canonica Arte Resoluta (tema koju je zadao kralj, sa dodatkom, rešena u kanonskom stilu). Početna slova ove fraze glase: RICERCAR, što je starije ime za fugu.

Struktura uredi

  1. dve fuge (Ricercare), u tri i šest glasova
  2. kanonaska fuga (Fuga canonica)
  3. devet kraćih kanona (Canones diversi super Thema Regium)
  4. trio-sonata za flautu, violinu i baso kontinuo

Osim sonate, za druge kompozicije nije naznačeno za koje su instrumete previđene. Najčešće se izvode na instrumentima sa klavijaturom ili ih izvode kamerni orkestri.

Fugu u 6 glasova je aranžirao za mali orkestar Anton Vebern 1935.

Muzičke zagonetke uredi

Neki od kanona u muzičkoj žrtvi opisani su samo kratkom jednoglasnom melodijom i latinskim opisom ili zagonetkom. Izvođači ovog dela bi trebalo da interpretiraju ovo delo višeglasno, istovremeno rešavajući zagonetku. Danas muzičari koriste pun notni zapis koji predstavlja najverovatniju varijantu rešenja Bahovih zagonetki.

Jedan od ovih kanona zagonetki nosi uputstvo in augmentationem (t. j. produžavajući note), uz dodatak: Notulis crescentibus crescat Fortuna Regis (neka se kraljeva sreća uvećava kako se note produžuju), dok uz kanon koji se završava jedan stepen više od svoje početne note, stoji: Ascendenteque Modulationis ascendat Gloria Regis (kako se modulacija povećava, tako neka se uvećava kraljeva slava).


Spoljašnje veze uredi