Narodno graditeljstvo Republike Srpske
Narodno graditeljstvo Republike Srpske predstavlja specifičan stil tradicionalne gradnje stambenih i objekata druge svrhe prisutan na području Republike Srpske. Spada u tradiciju srpskoga naroda. Određeni stilski oblici i konstruktivni elementi upućuju na slovensko i starobalkansko porijeklo.[1]
Osnovni graditeljski tipovi
urediOsnovni graditeljski tipovi narodnog graditeljstva Republike Srpske razlikuju se na osnovu klimatskih uslova područja u kojima su objekti podizani te različitih građevinskih materijala korištenih prilikom gradnje. Postoje tri osnovna graditeljska tipa unutar narodnog graditeljstva Republike Srpske:
Hercegovački tip
urediOvaj tip kuće prevashodno je građen od kamena, najdostupnijeg materijala na prostoru Hercegovine. Zidovi kuća su zidani od kamenih blokova, podovi od kamenih ploča kao i pokrov, sačinjen od tankih kamenih ploča dijagonalno složenih po drvenim rogovima. Pored kamena kao najprisutnijeg gradivnog materijala, još su korišteni drvo, slama i vegetativni materijali. Najstarija stambena zgrada u Hercegovini nosi naziv savardak. U pitanju je jednostavna građevina, kružne osnove u čijem centru se nalazilo kućno ognjište, fokusna tačka cijele građevine. [2] Zbog opasnosti od neprijatelja i vremenskih nepogoda, savardak je bio lako rasklopljiv i pomjerljiv objekat. Kuće i prateći objekti su uvijek građeni na obodima kraških polja i planina uslijed čestih poplava u toku jesenjih i zimskih mjeseci.[2]
Brdsko-planinski tip
urediOvaj tip kuće rasprostranjen je u zapadnom dijelu Srbije, Bosni, dijelu Hercegovine i Crnoj Gori, te kao takav, predstavlja najrasprostranjeniji tip kuće u narodnom graditeljstvu. Ovi stambeni objekti su građeni od različith vrsta drveta, na padinama planina i dijelom ukopavani u tlo. Krov je građen od slame ili drveta dok je pod činila nabijena zemlja ili , po mogućnosti, kamene ploče. Kao i kod hercegovačke kuće, ognjište se nalazilo u sredini objekta. Prozori su malih dimenzija, pravougaoni i usječeni u brvna.[3]
Semberski, Posavski i Podrinjski tip
urediOsnovni građevinski materijal u područijima Semberije, Posavine i Podrinja bila je zemlja. Prilikom izgradnje prvo je nastajao laki drveni skelet koji bi se potom ispunjavao blokovima od nepečene zemlje ili pletera obljepljenog blatom.[4] Krovovi objekata bili su najčešće četverovodni, od drveta ili opeke. Zidovi su, zbog zaštite od kiše i sunca, obično oblijepljivani glinenim malterom.
Sakralno graditeljstvo
urediSa sigurnošću se zna da su drvene crkve, tj. crkve brvnare podizane u XVIII i XIX vijeku. Crkve brvnare se dijele na dva tipa, stariji iz XVIII vijeka, i mlađi, iz XIX. Stariji tip se odlikuje skromnijom veličinom i pravougaonom osnovom bez apside. Veliki broj ovih crkava je uništen u toku Drugog svjestskog rata i u godinama neposredno poslije njega. Od preko stotinu crkva brvnara podignutih u periodu od XVIII do XX vijeka, do danas ih je ostalo očuvano samo dvanaest. [5]. Među najpoznatije spadaju:
- Crkva brvnara u Malom Blaškom
- Crkva brvnara u Tovilovićima
- Crkva brvnara u Romanovcima
- Crkva brvnara u Javoranima, posvećena Svetom Nikoli
- Crkva brvnara u Kolima, posvećena Vaznesenju Gospodnjem
- Crkva brvnara u Marinima, posvećena Presvetoj Bogorodici.
Vidi još
urediLiteratura
uredi- Milijana Okilj, Snježana Gligorić, Atlas narodnog graditeljstva Republike Srpske, Banja Luka, 2016.
Reference
uredi- ^ Atlas narodnog graditeljstva Republike Srpske, Milijana Okilj, Snježana Gligorić, 14 str.
- ^ a b Atlas narodnog graditeljstva Republike Srpske, Milijana Okilj, Snježana Gligorić, 24 str.
- ^ Atlas narodnog graditeljstva Republike Srpske, Milijana Okilj, Snježana Gligorić, 80 str.
- ^ Atlas narodnog graditeljstva Republike Srpske, Milijana Okilj, Snježana Gligorić, 143 str.
- ^ Atlas narodnog graditeljstva Republike Srpske, Milijana Okilj, Snježana Gligorić, 185 str.