Novi Plamen (časopis)

Novi Plamen je časopis demokratske levice za politička, društvena i kulturna pitanja koji okuplja progresivne[traži se izvor] i angažovane intelektualce[1] , sindikaliste i aktiviste koji deluju u raznim društvenim pokretima u čitavoj regiji, kao i u dijaspori.

Časopis, čiji je izdavač preduzeće "Demokratska misao" iz Zagreba, analizira širok spektar društveno-civilizacijski relevantnih tema, sa naglaskom na oblastima sociologije, ekonomije, politikologije, filozofije, nauke i umetnosti u širem i užem smislu te reči.

Na pluralističkoj, neekskluzivnoj osnovi, Novi Plamen zastupa temeljne demokratske i prosvetiteljske vrednosti, identifikuje ključne savremene izazove njihovom opstanku, te promišlja puteve ostvarenja autentične i integralne političke, socijalne i ekonomske demokratije. Novi Plamen posebnu pažnju posvećuje pitanjima koja su vezana za ljudska prava i demokratske slobode, radničku i građansku participaciju, međunacionalno pomirenje i toleranciju, antifašizam, te progresivnu mirovnu politiku. Časopis se u širem smislu zalaže za unapređenje i promociju kulturnih vrednosti humanističke civilizacije.

Novi Plamen u obradi pomenutih tema daje prostor analitičnim, stručno i naučno pisanim člancima i esejima, podstičući pritom slobodnu raspravu. U izradi sadržaja uredništvu (mr sc. Mladen Jakopović, magistar politikologije trenutno na doktoratu iz sociologije na Univerzitetu Kembridž; dr sc. Goran Marković, predavač ustavnog prava na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu; Filip Erceg, diplomirani politikolog; Ivica Mladenović, diplomirani sociolog) i redakciji Novog Plamena pomažu neki od istaknutih progresivnih intelektualaca iz regiona i sveta. Savet Novog Plamena, koji nema operativnu ulogu u određivanju uređivačke politike, nego pomaže u podizanju kvaliteta sadržaja i stvaranju progresivne sinergije, okuplja neka od najpoznatijih regionalnih i svetskih intelektualnih imena današnjice.

Članovi saveta su iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije, kao i van balkanske regije kao što su Sjedinjene Američke Države (na primer Noam Čomski), Velika Britanija (na primer Ken Kouts), Švajcarska i Francuska.

Demokratični duh časopisa se ogleda i u jeziku. Korišćeni jezici su jezici sa područja bivše SFRJ. koji se potpuno paralelno i bez ikakve kontaminacije, prevoda i uticaja mešaju u svakom broju. To isto važi i za prevode sa tekstova van tog područja. Jednostavno se koristi jezik onoga koji prilog prvi prevede na svoj jezik.

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi