Odrizi (stgrč. Ὀδρύσαι, lat. Odrysae) su bili jedno od najmoćnihi tračkih plemena. Nastanjivali su tokove rekâ Marice, Tundže i Erkene. Na pomenuto područke su se doselili nešto kasnije nego ostala rodopska plemena. Prodrvši kroz Hemdske klance, prvo su stigli do pritoke reke Arteskos (Άρτησκός), koju su nazvali Tundžom (Τόνζος). Ovde, na mestu gde se sastaju Marica i Tundža, podigli su „grad”, čije ime je na jeziku Besâ bilo Uscudama, kasnije Ὀρεστἱα ili Ὀρεστίας, a još kasnije u rimsko doba Hadrianopolis. Za vreme Grčko-persijskih ratova Odrizi su se istakli u borbama protiv Darijevih i Kserksovih trupa. Nakon toga uzdigli su se nad ostalim plemenima potčinivši ih sebi i osnovali državu (v. Odrisko kraljevstvo), čiji je vladar nosio titulu Θρηίκων βασιλεύς (kralj Trakije). Tukidid je izložio postanje odriške države. Jedan od najznačajnijih odriških vladalaca bio je Sitalk I, čuven po velikim ratovima vođenih sa susedima u kojima je „državu” dosta proširio. Nasledio ga je njegov sinovac, Seut I, koji je držao pod kontrolom oblast od Abdere do ušća Istra u Crno more, od Vizantiona do Struminih izvora. Stari pisci pripovedaju o bogatstvu na njegovom dvoru. Nakon smrti mu, „država” usled unutrašnjih trzavica nije mogla opstati, pa se raspala na niz zasebnih oblasti u kojima su lokalni gospodari vodili politiku na svoju ruku. Na kraju će sve te oblasti potpasti pod vlast Rimljana 46. godine n. e.[1]

Reference uredi

  1. ^ V. Tomaško, Stari Tračani. Etnološko-istoriski nacrt, Delo. List za nauku, književnost i društveni život, knj. 10, Parna radikalna štamparija, Beograd 1896, 73

Vidi još uredi