Okanj bara (slatinsko stanište)

Okanj bara, zajedno sa Slanim Kopovom i Barom Rusandom, predstavlja jedno od tri najreprezentativnija i najatraktivnija očuvana slana jezera smeštena u paleo - meandrima reke Tise u srednjem Banatu. Zajedno sa vodenim i močvarnim staništima i slatinama različite zaslanjenosti podloge predstavlja prioritetne tipove staništa za zaštitu u panonskom biljnogeografskom regionu.

Okanj bara
Okanj bara - slatinsko stanište
Okanj bara (slatinsko stanište) na karti Srbije
Okanj bara (slatinsko stanište)
Lokacija13km od Zrenjanina
Država Srbija
Koordinate45° 28′ 03″ N 20° 18′ 20″ E / 45.46750° S; 20.30556° I / 45.46750; 20.30556
Nacionalni rangSpecijalni rezervat prirode

Značaj područja Okanj bare je višestruk, jedan od retkih očuvanih panonskih tipova predela čiji su slatinski, livadsko - stepski, močvarni i vodeni ekosistemi od značaja za očuvanje ukupne biološke raznovrsnosti regiona Banata, Vojvodine, Srbije i Evrope.

Na ovom području očuvane su specifične slatinske zajednice koje se javljaju na vlažnim peskovima i isušenim slabo zaslanjenim barama i depresijama.

Slatine uredi

Slatine ili slana zemljišta su zemljišta koja se nalaze pod uticajem alkalnih soli i u kojima je natrijum odlučujući faktor. Slatine su hidro-halogene tvorevine, i u njihovom stvaranju prva uloga pripada vodi i solima. Slatine su zemljišta koja su usled procesa zasoljavanja i alkalizacije, odnosno rasoljavanja i dealkalizacije, izmenila više ili manje svoje prvobitne osobine.

Za ekologiju i poljoprivredu slatine su značajna grupa zemljišta pošto se na njima razvijaju posebni ekološki tipovi biljaka- halofite. Shodno činjenici da su to vrste koje su prilagođene životnim uslovima sa visokim koncentracijama soli u zemljištu, one predstavljaju retke i specifične zajednice a samim tim je i životinjska komponenta koja ih prati specifična. Usled velike koncentracije soli u zemljištu, slatine predstavljaju nepovoljnu sredinu za uzgajanje poljoprivrednih kultura.

Slatine, u širokom smislu, predstavljaju kompleksnu grupu zemljišta koja se, i pored nekih bitnih zajedničkih osobina, među sobom u mnogo čemu razlikuju, tako da se može izdvojiti nekoliko njihovih tipova. Jedna od glavnih osobina slatina je njihov sadržaj u alkalnim solima, mada u pogledu vrste i koncentracije tih soli postoje velike razlike.

Na osnovu procesa koji vladaju u njima, koncentracije i karaktera soli kao i fizičkih osobina, tipične slatine se mogu podeliti na tri grupe:

solončak — slana zemljišta bogata vodorastvorljivim solima. Mogu se podeliti na slanice (dominiraju hloridi i sulfati), sodnjače (dominira soda) i soliternjače (dominiraju nitrati).

solonjec — slana zemljišta u kojima su štetne soli u većoj ili manjoj meri isprane, dok je adsorptivni kompleks zasićen pretežno Na-jonima.

solođ — u njima je iz adsorptivnog kompleksa istisnut i natrijum, i to jonima vodonika ili nekim drugim.

Položaj uredi

Slatinska staništa se nalaze u okviru Specijalnog rezervata prirode „Okanj bara”. Rezervat se nalazi između naselja Elemir i Novi Bečej, na teritoriji grada Zrenjanina i opštine Novi Bečej

Biljni svet uredi

Na ovom području očuvane su specifične slatinske zajednice klase Thero - Salicornietea koje se javljaju na vlažnim peskovima (ass. Salsoletum sodae) i isušenim slabo zaslanjenim barama i depresijama (ass. Crypsidetum aculeatae). U okviru klase Festuco puccinellietea koja obuhvata livadsko-stepsku vegetaciju kontinentalnih slatina javljaju se potopljene jako slane livade reda Festuco - Puccinellietalia i livadsko-stepska vegetacija slabo zaslanjenih zemnjišta reda Artemisio - Festucetalia. Specifičnost prostora određena je i očuvanom močvarnom vegetacijom zaslanjenih staništa reda Bolboschoenetalia maritimi.

Prisustvo panonskih endema (Limonium gmelini, Plantago schwarzenbergiana) i subendema (Puccinellia distans ssp. limosa, Roripa sylvestris ssp. kerneri), kao i biljnih vrsta koje se nalaze na južnoj granici areala, a tipične za ovu izvornu vegetaciju predstavljaju florističke raritete, a neke su zakonom zaštićene na nacionalnom i međunarodnom nivou: Allium atropurpureum, Aster tripolium ssp. pannonicus, Cirsium brachicephalum, Crypsis aculeata, Ornithogalum boucheanum, Salvia austriaca, Silene viscosa, Salsola soda, Scilla autumnalis i dr.

Životinjski svet uredi

Od retkih vrsta insekata, Okanj nastanjuju Acrida ungarica, panonski endem, Theophilea subcylindricolis, nova vrsta u fauni Srbije i Stylurus flavipes, međunarodno ugrožena vrsta. Predstavnik retke i ugrožene batrahofaune je obična češnjarka (Pelobates fuscus). Bogatstvo faune ptica Okanja se ogleda u gnežđenju retkih vrsta čaplji u mešovitoj koloniji (Egretta alba, Egretta garzetta, Ardea purpurea, Platalea leucorodia), kao i vlastelice (Himantopus himantopus), crvenonogog sprudnika (Tringa totanus) i cvrčića trščara (Locustella naevia). Na stepskim fragmentima, koji su na višim terenima oko Okanja obitava i nekoliko manjih kolonija tekunica (Citellus citellus). Ova vrsta je prema našem zakonu strogo zaštićena vrsta, globalno je ugrožena i nalazi se na Svetskoj crvenoj listi.

Faktori ugrožavanja slatinskih staništa uredi

Fragmentacija uredi

Površine pod prirodnom vegetacijom su izuzetno male, te se na njima ne mogu odvijati prirodni procesi i opstati stabilne populacije. Obrađene površine u zaštitnoj zoni između prirodnih fragmenata onemogućavaju kretanje sitnih životinja i otežavaju raznošenje semena i plodova. Tako su sve više ugrožene populacije retkih vrsta, jer na malim prostorima žive male populacije koje poseduju samo deo varijabilnosti genetskog fonda vrste, pa je i njihova otpornost smanjena. Osim toga na malim površinama nema dovoljno prostora za spontane sukcesije što dovodi do smanjenja diverziteta.

Marginalni uticaj uredi

Velika je dodirna zona prirodne vegetacije sa obrađenim površinama i sa linijama saobraćaja, što pomaže prodor invazivnih vrsta. S druge strane unutrašnji, neometani delovi su male površine ili potpuno nedostaju, što je u suprotnosti sa potrebama životinjskih vrsta za neometanim staništem.

Antropogeni uticaji uredi

Danas su na ovom prirodnom dobru sve raznovrsnije delatnosti koje direktno ili indirektno ugrožavaju opstanak prirodnih retkosti i ukupne prirodne vrednosti područja. Dobar deo prirodnih ekosistema čovek je do danas, postupno uništavao u cilju dobijanja poljoprivrednih površina. Predeo je narušen prvenstveno zbog pretvaranja slatinskih staništa u njive..

Degradacija usled neadekvatnog korišćenja uredi

Na prvom mestu se ističe preterana ispaša a potom i neadekvatno košenje livada

Literatura uredi

  • Bojana Nadaždin: Fauna stenica (Heteroptera, Insecta) stepskih i slatinskih staništa SRP „Selevenjske pustare” - master rad
  • Specijalni rezervat prirode „Okanj bara” - predlog za stavljanje pod zaštitu kao zaštićenog područja I kategorije - Studija zaštite

Spoljašnje veze uredi