Operacija Panter
Operacija „Panter“ (nem. Operation Panther) je bila zajednička operacija Vermahta i snaga NDH protiv partizana na Kordunu i Baniji, posebno u oblasti Gline i Petrove gore. Vođena je od 7. do 20. decembra 1943. godine.
Operacija Panter | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Drugog svetskog rata | |||||||
Nemački vojnik dejstvuje haubicom | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
NOV Jugoslavije |
Nemački Vermaht Snage NDH | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Miloš Kljajić |
Lotar Rendulić Eduard Aldrijan Helmut fon Panvic | ||||||
Uključene jedinice | |||||||
Osma kordunaška divizija NOVJ Sedma banijska divizija NOVJ Kordunaški NOP odred Banijski NOP odred |
1. kozačka divizija 373. legionarska divizija 2. nemačka oklopna armija 2. domobranska lovačka brigada | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
200 izbačenih iz stroja | laki gubici |
Operacija „Panter“ predstavlja deo šeste neprijateljske ofanzive. U jugoslovenskoj istoriografiji operacija je bila poznata pod nazivom Kordunaško-banijska operacija.
Pozadina uredi
Početkom decembra 1943. godine, okupator je koncentrisao snage oko slobodne teritorije Korduna, Banije i Cazinske krajine. Na liniji Sisak–Petrinja–Glina nalazila se 1. kozačka divizija, a duž železničke pruge Sunja–Bihać 373. legionarska divizija „Tigar“. Ta koncentracija snaga bila je u vezi sa širim strategijsko-operativnim planom 2. nemačke oklopne armije, koja je imala zadatak da posle posedanja Jadranske obale obezbedi pozadinu, posebno komunikacije koje su iz doline Save vodile prema moru.[1]
Neprijatelj je imao nameru da prvo razbije i uništi snage Osme kordunaške divizije i Kordunaški NOP odred na Kordunu i Petrovoj gori, a potom Sedmu banijsku diviziju i Banijski NOP odred na Baniji i Šamarici.[2]
Tok operacije uredi
Dana 6. decembra 1943. godine na Kordunu i u Baniji otpočela je operacija „Panter“. Sa linije Karlovac–Ogulin ka Petrovoj gori i Šamarici nastupala je nemačka 371. pešadijska divizija, a s komunikacija Glina–Petrinja–Sunja i Sunja–Kostajnica–Bihać nastupali su glavnina nemačke 1. kozačke konjičke divizije i delovi nemačke 373. legionarske divizije i domobranske 2. lovačke brigade.
Do 20. decembra neprijatelj je gotovo na svim pravcima slomio otpor jedinica Četvrtog korpusa NOVJ i prodro na slobodnu teritoriju, pustošeći naselja i pljačkajući stanovništvo.[3]
Gubici uredi
Četvrti korpus je imao oko 200 boraca izbačenih iz stroja, dok su gubici neprijatelja nepoznati (pretpostavlja se da su u pitanju laki gubici).[3]
Izvori uredi
Literatura uredi
- Dušan Baić: ČETVRTI KORPUS NOV JUGOSLAVIJE odnosno PRVI KORPUS NOV HRVATSKE, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd 1990.
- Ljuban Ðurić: SEDMA BANIJSKA BRIGADA, Vojnoizdavački zavod, Beograd 1981.