Operacija Popaj (Projekat kontrolisanja vremena Popaj / Motorpul / Posrednik-Sunarodnik) engl. Operation Popeye (Project Controlled Weather Popeye / Motorpool / Intermediary-Compatriot) je bio vojni projekat zasejavanja oblaka koji su izvele američko vazduhoplovstvo tokom rata u Vijetnamu 1967–1972 godine. Visoko poverljivi program pokušao je da produži sezonu monsuna na određene oblasti Ho Ši Minovog puta, kako bi prekinuo severnovijetnamske putanje snabdevanje omekšavanjem površina puta i izazivanjem klizišta.

Bivši američki ministar odbrane Robert S. Maknamara bio je svestan da bi međunarodna naučna zajednica mogla izneti primedbe, ali je u dopisu predsedniku rekao da takve primedbe u prošlosti nisu bile osnova za sprečavanje vojnih aktivnosti u interesu nacionalne bezbednosti SAD.

Program hemijske izmene vremena sproveden je sa Tajlanda preko Kambodže, Laosa i Vijetnama, a navodno su ga sponzorisali državni sekretar Henri Kisindžer i CIA bez ovlašćenja tadašnjeg sekretara odbrane Melvina Lerda, koji je kategorički negirao Kongresu postojanje programa izmene vremenskih prilika kao taktičkog oružje.[1]

Razvoj programa uredi

Izveštaj pod nazivom Izazivanje kiše u JIAZIJA (engl. Rainmaking in SEASIA) opisuje upotrebu jodida olova i jodida srebra raspršenih iz avionima u programu koji je razvijen u Kaliforniji na vojno-vazdušnoj stanici Čajna Lejk i testiran na Okinavi, Guamu, Filipinima, Teksasu i Floridi u studiji o uraganima tokom program pod nazivom Projekat Stormfuri.[2][3]

Ciljevi uredi

Cilj operacije Popaj bio je povećanje količina padavina u pažljivo odabranim oblastima kako bi se vijetnamskom neprijatelju, odnosno vojnim kamionima za snabdevanje, uskratilo korišćenje puteva:[4]

  1. Omekšavanje kolovoznih površina
  2. Izaziva klizišta duž kolovoza
  3. Ispiranje rečnih prelaza
  4. Održavanje zasićenih uslova tla izvan normalnog vremenskog raspona.

Cilj operacije bio je produženje perioda padavina za oko 30 do 45 dana svake sezone monsuna.[5]

Implementacija uredi

54. meteorološka izviđačka eskadrila izvela je operaciju pod sloganom „pravi blato, a ne rat“.[6] Počevši od 20. marta 1967. godine i nastavljajući kroz svaku kišnu sezonu (od marta do novembra) u jugoistočnoj Aziji sve do 1972. godine, letele su operativne misije za zasejavanje oblaka. Tri aviona C-130 Herkul i dva aviona F-4C Fantom sa sedištem u bazi tajlandskog kraljevskog vazduhoplovstva Udon Tani na Tajlandu su leteli dva leta dnevno. Avion je zvanično bio u misijama izviđanja vremena, a posade aviona su kao deo svoje uobičajene dužnosti takođe generisale podatke iz izveštaja o vremenu. Posade, sve iz 54. izviđačke eskadrile za vremenske prilike, redovno su rotirane u operaciju sa Guama. Unutar eskadrile, operacije stvaranja kiše su nosile kodni naziv "Motorpul".[7]

Obelodanjivanje uredi

Reporter Džek Anderson je u martu 1971. godine objavio priču o operaciji Popaj (iako se u njegovoj kolumni zvala Posrednik-Sunarodnik). Naziv Operacija Popaj (Pop aj engl. Pop Eye) dospeo je u javnost kroz kratko spominjanje u Pentagonskim papirima[8] i kroz članak u Njujork Tajmsu od 3. jula 1972. godine.[9]

Reference uredi

  1. ^ „Rainmaking used as a Weapon in SE Asia”. Daytona Beach Morning Journal. Daytona Beach, Florida. The New York Times News Service. 19. 5. 1974. 
  2. ^ SEASIA Rainmaking (Izveštaj). Department of Defense. 1974. Arhivirano iz originala 12. 6. 2009. g. 
  3. ^ Project Stormfury (PDF) (Izveštaj). United States Department of the Navy. maj 1971. Arhivirano iz originala (PDF) 1. 2. 2014. g. 
  4. ^ „ENMOD and the US Congress”. Sunshine-project.org. Arhivirano iz originala 27. 8. 2009. g. Pristupljeno 25. 7. 2009. 
  5. ^ The Encyclopedia of the Vietnam War A Political, Social, and Military History. ABC-CLIO. 2011. str. 921. 
  6. ^ Thomas, Will. „Weather Warfare/Global Dominance Over Weather/Full Spectrum Dominance By Us Over Weather”. Willthomas.net. Arhivirano iz originala 23. 2. 2007. g. Pristupljeno 25. 7. 2009. 
  7. ^ THE AIR WEATHER RECONNAISSANCE ASSOCIATION GALLERY FOR JANUARY 2005
  8. ^ „The Pentagon Papers, Gravel Edition, Volume 4, Chapter 2, "US Ground Strategy and Force Deployments, 1965-1968, pp. 277-604, 3rd section”. Mtholyoke.edu. Arhivirano iz originala 12. 06. 2009. g. Pristupljeno 2009-07-25. 
  9. ^ Seymour M. Hersh (3. 7. 1972). „Rainmaking Is Used As Weapon by U.S.; Cloud-Seeding in Indochina Is Said to Be Aimed at Hindering Troop Movements and Suppressing Antiaircraft Fire Rainmaking Used for Military Purposes by the U.S. in Indochina Since '63”. New York Times. Pristupljeno 2009-07-25.