Otvoreni standard je standard koji je javno dostupan i za čiju su upotrebu vezana različita prava.

Za upotrebu termina „otvoreni“ i „standard“ vezan je širok spektar značenja. Termin „otvoren“ je obično ograničen na tehnologije koje su dostupne bez nadoknade (engl. royalty-free) dok je termin „standard“ ponekad ograničen na tehnologije koje odobravaju formalizovani komiteti koji su otvoreni za učešće svih zainteresovanih strana i koji funkcionišu na bazi konsenzusa (saglasnosti).

Definicije termina „otvoreni standard“ koje koriste akademski krugovi, Evropska unija i vlade ili parlamenti nekih od njenih članica (kao što su Danska, Francuska i Španija) i vlada Venecuele, isključuju mogućnost da otvoreni standard zahteva novčanu nadoknadu za upotrebu. Što se organizacija za standarde tiče, W3C garantuje da se njene specifikacije mogu implementirati bez novčane nadoknade.

Mnoge definicije termina „standard“ dozvoljavaju nosiocima patenata da nametnu „razumne i nediskriminatorne“ (engl. reasonable and non-discriminatory) novčane nadoknade i druge uslove licenciranja implementatorima i/ili korisnicima standarda. Na primer, pravila za standarde koje objavljuju glavna međunarodno priznata tela za standarde kao što su IETF, ISO, IEC i ITU-T dozvoljavaju da njihovi standardi sadrže specifikacije čija implementacija zahteva plaćanje patentnih tarifa. Od ovih organizacija, jedino IETF i ITU-T svoje standarde eksplicitno nazivaju „otvorenim standardima“, dok ostale organizacije navode samo da proizvode „standarde“. IETF i ITU-T koriste definicije „otvorenog standarda“ koje dozvoljavaju postojanje zahteva za „razumnom i nediskriminatornom“ patentnom tarifom.

Termin „otvoreni standard“ se ponekad uparuje sa „otvoreni kod“ sa idejom da standard nije stvarno otvoren ako nije dostupna i kompletna referentna implementacija u slobodnom softveru/otvorenom kodu[1].

Otvoreni standardi koji određuju formate se ponekad nazivaju otvorenim formatima.

Mnoge specifikacije koje se ponekad nazivaju standardima su vlasničke i dostupne su (ako su uopšte dostupne) od organizacija koje polažu autorsko pravo nad njima jedino pod uslovima restriktivnih ugovora. Kao takve, ove specifikacije se ne smatraju potpuno otvorenima.

Izvori uredi

  1. ^ Tim Simcoe: 'Chapter 8: Open Standards and Intellectual Property Rights', To appear in Open Innovation: Researching a New Paradigm Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. decembar 2008) Tim Simko: 'Osma glava: Otvoreni standardi i prava intelektualne svojine', treba da se pojavi u knjizi Otvorena inovacija: Istražujući novu paradigmu