Pavle Irić je bio jedan od pevača Vuka Stefanovića Karadžića. Vuk je od njega zapisao pesme Đurđeva Jerina i Janko i Sekula.

Biografija

uredi

Pavle Irić je rođen krajem XVIII veka. U mladosti je bio hajduk, a zatim je služio kao momak kod Knjaza Miloša. U zvaničnim spisima (Knjažeska kancelarija, knjiga II, 1815-1827) se spominje u kao stražar koji je avgusta 1819. godine pratio optuženika od Kragujevca do Beograda.

Saradnja sa Vukom

uredi

Do susreta Pavla i Vuka je došlo u proleće 1816. godine.

U Srpskom rječniku objavljenom 1818. godine, Vuk je u objašnjenju pojma bezumlje naveo stihove iz pesme koju je zapisao od Pavla.

Pesme Đurđeva Jerina (o Jerini Branković, supruzi Đurđa Brankovića) i Janko i Sekula (tj. Sekula se u zmiju pretvorio, o Sibinjanin Janku) su objavljene 1823. godine. Pripadaju po svojem sadržaju pesmama o Brankovićima i Ugričićima. Pesma Janko i Sekula postoji i u drugim izvorima. Pavlova varijanta je specifična po tome što je kod njega motivu rastanka junaka i porodice posvećena skoro polovina pesme. Kod drugih izvora tom motivu je posvećen tek mali deo pesme. Najverovatniji razlog za to je hajdukovo lično sećanje na težinu svog rastanka sa porodicom.

Literatura

uredi

Vidi još

uredi