Paristrion ili Paradunavon (grčki: Παριστριον (pored Istra); Παραδουναβον) je bila vizantijska tema koja je postojala u periodu od 10. do 12. veka. Obuhvatala je prostore današnje Dobrudže[1].

Paristrion
10. vek—kraj 12. veka

Paristrion oko 1045. godine
RegijaDobrudža
Zemlja Bugarska
Događaji
Vladavina
 • Obliktema
Istorija 
• Uspostavljeno
10. vek
• Ukinuto
kraj 12. veka

Istorija uredi

Vizantijski izvori koriste ovaj termin kako bi opisali zemlje duž Dunava u celini. Međutim, temu Paristrion su izgleda činile teritorije današnje Dobrudže[2]. Ne zna se tačno kada je nastala tema Paristrion. Rumunski istoričar Nikolaj Banesku smatra da je formirana po završetku Rusko-vizantijskog rata (970-971) tj. nakon Cimiskijeve reokupacije Balkanskog poluostrva. Vasil Zlatarski smatra da je nastala sredinom 11. veka, da je bila pod upravom katepana i da je centar teme bio u Silistriji u kojoj je potvrđeno postojanje stratega sedamdesetih godina 10. veka[3]. Nakon pobede nad Rusima, car Jovan Cimiskije (969-976) postavlja Lava Sarakenopula za komandanta u severoistočnoj Bugarskoj. Sarakenopul i njegovi ljudi obnavljaju napuštena rimska utvrđenja u Parastrionu[4].

Tokom ustanka komitopula Paristrion je pod kontrolom ustanika između 986. i 1001. godine kada je ponovo uspostavljena vizantijska kontrola[3][5]. Tridesetih godina 11. veka Paristrion napadaju Pečenezi. Stanovništvo se povlači u utvrđena mesta, a Pečenezima je dozvoljeno da se nasele sa statusom saveznika. Početkom sedamdesetih godina Pečenezi su podigli pobunu protiv vizantijskih vlasti. Opasnost je otklonjena bitkom kod Levuniona iz 1091. godine kada im je Aleksije Komnin naneo veliki poraz. Uprkos povremenim upadima Kumana, Paristrion je ostao relativno miran u 12. veku[6]. Pokrajina je napuštena krajem 12. veka[1].

Reference uredi

  1. ^ a b Kazhdan 1991, str. 1589
  2. ^ Stephenson 2000, str. 55, 78.
  3. ^ a b Nesbitt & Oikonomides 1991, str. 150–151
  4. ^ Stephenson 2000, str. 56–58
  5. ^ Stephenson 2000, str. 59, 63–64
  6. ^ cf. Stephenson (2000). str. 80.–107.

Izvori uredi