Park Kalvarija
Park „Kalvarija” je javna predeona celina Zemuna, sa održavanim niskim i visokim zelenilom i pratećim parkovskim sadržajima, na lesnom bregu Kalvarija, jednom od tri najpopularnija i najlepša brega u Zemunu, iznad Tošinog bunara, koji zbog svoje lepote često nazivaju i „Zemunsko Dedinje”.[1]
Položaj i prostranstvo uredi
- Granice
Omeđen je sledećim granicama:
- Jugozapadno — strmom padinom lesnog brega Kalvarija u ulici Svetozara Miletića
- Severoistočno — strmom padinom lesnog brega Kalvarija u ulici Teodora Hercla,
- Jugozapadno — ulicom Đorđa Pantelića i stambenim objektima u ulici dr Nedeljka Ercegovca
- Severozapadno — ulicom dr Nedeljka Ercegovca i stambenim objektima u ulicama Đorđa Pantelića i Teodora Hercla.
Jednim svojim delom parke je u sastavu leve strane ulice Đorđa Pantelića a dugim delom u sastavu desne strane Ulice dr Nedeljka Hercegovca.
U severoistočnom delu parka iz ulice Đorđa Pantelića nalazi se jedan od tri dečija vrtića u naselju Kalvarija.
- Prilaz
Park je saobračajno sa ostalim delovima Kalvarije dobro povezan. Može mu se prići, pešice, motornim vozilima i drugim sredstvima prevoza iz Ulice Đorđa Pantelića i dr Nedeljka Ercegovca, sa juga i zapada.
Sa donjim Zemunom (Donji Grad) i Novim Beogradom, povezan je sa severistočne strane pešačkom stazom i stepenicama. Jedne silaze u Ulicu Teodora Hercla (bivša ulica Prilaz i Jakuba Kuburovića), a druge zvane „Kalvarice, u Ulicu Svetozara Miletića, koja izbija na Ulicu Tošin bunar.
-
Kameni blokovi su delovi nadgrobnih spomenika Nemaca, čije je groblje uništeno u vreme komunističke vlasti.
-
Deo nadgrobnih natpisa.
-
Deo nadgrobnog natpisa na kojem piše Semlin - nemački naziv za Zemun.
Razmešten je na 0,97 hektara,[2] na severoistočnom obodu lesne zaravni Kalvarija ili jednom od tri lesna brega u Opštine Zemun (ili brda kako ih neki zovu), od kojih su druga dva, Gardoš i Ćukovac. Nepravilnog je oblika, sa dužom stranom koja se pruža u smeru jugozapad — severoistok od ulice dr Nedeljka Hercegovca do ulice Teodora Hercla.[3]
Park je odlično saobraćajno povezana sa drugim delovima Zemuna i Beograda linijama gradskog prevoza 15, 18, 78, kao i noćnom linijom 15, sa stajalištima u ulicama Tošin Bunar, Teodora Hercla i Prvomajska.
Infrastruktura uredi
Centralni prostor parka pokrivaju razne biljne zajednice. Drvenasta vegetacija pokriva pošumljene prostore, drvoredima zimzelenog i listopadnog drveća, a parkovski travnjaci su ispresecani pešačkim stazama bez cvetnih alaja ali sa samoniklim i kultivisanim niskim rastinjem pretežno na padinama parka.
Park je oplemenjen stepeništima — dužim obloženim grubo pritesanim kamenom, i kraćim zvanim „Kalvarice” koje su nakon akcije grupe entuzijasta promenile svoj izgled i postale jedna od turističkih atrakcija Zemuna.[4]
Kroz park prolaze dve magistralne pešačke staze.
- Prva — kraća, iz pravca ulice Đorđa Pantelića, koja se u smeru severpzapad — jugoistok nastavlja strmim stepenicama Kalvarice sve do podnožja parka i Ulice Svetozara Miletića.
- Druga — duža, iz pravca ulice dr Nedeljka Ercegovca, koja se u smeru jugozapad — severoistok u blagom luku nastavlja kamenim stepenicama, niz severnu padinu lesnog brega sve do podnožja parka u ulici Teodora Hercla.
Park je opremljen parkovskim mobilijarom — klupama i dečijom igraonicom, sa uobičajenim spravama za ovu vrstu ambijentalne celine.
Poseban deo parka čini „vidikovac” zelena površina sa koje se pruža panoramski pogled na donji deo Zemuna i Novi Beograd.
Vidi još uredi
Izvori uredi
- ^ „Da li znate gde se nalazi jedan od najlepših pogleda na Zemun?” (na jeziku: engleski). 2021-09-18. Pristupljeno 2022-04-15.
- ^ „Zelene površine”. Zemun (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-04-15.
- ^ Položaj parka Kalvarija na Gugl mapi
- ^ Ilić, Snežana. „Zemunsko stepenište slavnih”. Snežanapolis 2016. Pristupljeno 18. 4. 2019.
Literatura uredi
- dr. Petar Marković Zemun od najstarijih vremena do danas objavljeno 2004. godine
- Branko Najhold Zemun da(v)našnji, objavljeno 2010. godine
Spoljašnje veze uredi
- Položaj parka Kalvarija na Gugl mapi
- Kalvarice.com Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. april 2018)