Pa Tat Luang (lao jezik ພຣະທາດຫຼວງ „Velika stupa“) je velika budistička stupa prekrivena zlatom u centru Vijentijana, prestonice Laosa.[1] Od svoje prve izgradnje, koja se procenjuje na 3. vek, ova stupa je podvrgnuta brojnim restauracijama, završno sa 1930. usled strane invazije u ovom području. Smatra se najvažnijim nacionalnim spomenikom u Laosu i državnim simbolom.[2]

Hram Pa Tat Luang

Istorija

uredi

Prema verovanjima naroda Laosa, hram Pa Tat Luang je prvobitno sagrađen kao hindu hram u 3. veku. Car Ašoka je poslao budističke misionare iz Maurijskog carstva, među kojima je bio i Beri Čan odnosno Praja Čantaburi Pasitisak i pet Arahata monaha koji su u stupu doneli svetu relikviju (veruje se da je u pitanju grudna kost) Gospodara Bude.[2] Ona je obnovljena u 13. veku kao kmerski hram koji se urušio.

Sredinom 16. veka, kralj Sethatirat premestio je svoju prestonicu iz Luang Prabanga u Vijentijan i naredio je gradnju hrama Pa Tat Luang od 1566. godine.[3] On je obnovljen na oko 4 km od centra Vijentijana na kraju puta Tat Luang i nazvan je „Pa Tat Luang“.[2] Osnova hrama imala je dužinu i širinu od 69 metara i visinu od 45 metara, a bila je okružena sa 30 manjih stupa.[2]

 
Pa Tat Luang i njegov položaj u Vijentijanu

Tokom 1641, holandski izaslanik holandske Istočnoindijske kompanije, Gerit van Vujsof, posetio je Vijentijan i ugostio ga je kralj Surigna Vongsa u hramu, gde je, navodno, primljen uz veličanstvenu ceremoniju. On je zabeležio da su ga posebno impresionirali „ogromna piramida i njen vrh je prekriven zlatnim listom težine oko hiljadu funti“.[4] Međutim, Stupa je više puta opljačkana od strane Burmanaca, Sijamaca i Kineza.[3]

Pa Tat Luang je uništen od strane tajlandske invazije 1828. godine, nakon koje je ostao teško oštećen i napušten. Tek su ga 1900. godine Francuzi obnovili po originalnom dizajnu na osnovu detaljnih crteža iz 1867. godine koje je načinio francuski arhitekta i istraživač Luj Delaporte.[3] Međutim, prvi pokušaj obnove bio je neuspešan i hram je morao biti redizajniran, a zatim i obnovljen 1930. godine.[3] Tokom Francusko-tajlandskog rata, Pa Tat Luang bio je teško oštećen tokom bombardovanja Tajlanda. Po završetku Drugog svetskog rata, Pa Tat Luang je rekonstruisan.

Galerija

uredi

Arhitektura

uredi
 
Kmerski kralj Džajavarman VII

Arhitektura građevine uključuje mnoge segmente Lao kulture i identiteta, i tako je postao simbol Lao nacionalizma. Stupa se danas sastoji od tri nivoa, svaki odražavajući deo budističke doktrine. Dimenzije prvog nivoa su 67 m х 68 m, drugi nivo iznosi 47 m х 47 m i treći nivo iznosi 29 m х 29 m.[3] Od temelja do vrha, Pa Tat Luang je visok 44 metra.[3]

Područje oko Pa Tat Luanga je sada ograđena, kako bi se saobraćaj udaljio. Ranije su posetioci mogli da se voze oko celog kompleksa. Ograda je duga oko 85 metara i sadrži veliki broj laoskih i kmerskih skulptura, uključujući i statuu Džajavarmana VII.[3]

Reference

uredi
  1. ^ Foreman, William (28. 12. 2004). „Laos: A day in Vientiane is full of temples, colonial architecture and surprises”. USA Today / AP. Pristupljeno 22. 11. 2015. 
  2. ^ a b v g = 01. 05. 2009 „Half Day Tour In Vientiane” Proverite vrednost parametra |url= (pomoć). Lasi Global. 01. 05. 2009. Pristupljeno 22. 11. 2015. [mrtva veza]
  3. ^ a b v g d đ e „Pha That Luang (built 1566, reconstructed 1930)”. Asian Historical Architecture. Pristupljeno 22. 11. 2015. 
  4. ^ Cummings, J., Burke, A (1994). Lonely Planet Country Guides:Laos. Lonely Planet. str. 70. ISBN 978-1-74104-086-9.