Pežo tip 7
Pežo tip 7 (fr. Peugeot Type 7) je francuski Pežo proizveo između 1894. i 1897. u svojoj fabrici u Valentinu. Napravljen je na šasiji Pežo tip 6, uz korišćenje nekih zajedničkih mehaničkih delova, ali sa duplo većim i moćnijm motorom. Ovaj motor je kasnije korišćen i za Pežo tip 8[1]. Oblik karoserije je feton sa mestom za četiri osobe. Proizvedeno je ukupno 25 jedinica.
Pežo tip 7 | |
---|---|
Pregled | |
Proizvođač | Pežo |
Proizvodnja | 1894. - 1897. 25 jedinica |
Karoserija i šasija | |
Raspored | Motor pozadi - zadnja vuča |
Pogonski agregat | |
Motor | Dajmler V2, četvorotaktni |
Veličine | |
Međuosovinsko rastojanje | 1.650 mm |
Dužina | 2.650 mm |
Širina | 1.420 mm |
Masa | 650 kg |
Hronologija | |
Prethodnik | Pežo tip 6 |
Naslednik | Pežo tip 15 |
Dajmlerov V motor zapremine 1282 cm³ bio montiran pozadi i imao je snagu od 3.7 KS. Hladnjak je montirana u prednjem delu vozila i rashladna tečnosti je tekla u kućište pomoću cevi. Transmisija je preko konusnog kvačila, 4-brzinskog menjača i lanaca prenosila pogon na zadnje točkove. Neki modeli su imali točkovi od čeličnih žica sa gumama, a drugi su imali drvene točkove. Masa vozila je bila oko 650 kg, a maksimalna brzina je 18-20 km/č.[1]
Pežo je učestvovao 1894. godine u trci Pariz-Ruan sa nekoliko svojih automobila tip 5 i tip 7. Tip 7 je prvo vozilo sa benzinskim motorom koje je završilo trku 3 minuta iza vozila na parni pogon.[1][2]
Godine 1895, Pežo tip 7 sa vozačem Polom Kehlingom osvojio pobedio u trci Pariz-Bordo-Pariz.[1][3]
Literatura
uredi- Schmarbeck, Wolfgang (1990). Alle Peugeot Automobile 1890–1990. Stuttgart: Motorbuch-Verlag. ISBN 978-3-613-01351-3.