Piksilacija (engl. pixilation) je postupak animiranja ljudi, glumaca, koji se između dve ekspozicije kamere, malo pomere, a zatim mirno zadrže taj položaj za vreme snimanja, jedne ili dve sličice. Zatim se glumac opet malo pokrene na traženi način i zaustavi za novo snimanje itd.

Rezultat primenjivanja ove tehnike je nadrealan pogled na naš stvarni svet. Zakoni fizike i stvarnog sveta se više ne primenjuju jer koristimo animaciju, ali pošto su naša sredina i likovi stvarni, na taj način se stvara jedinstven utisak o filmu.[1]

Najpoznatiji kratkometražni film izrađen ovom tehnikom je film: Susedi Normana Maklarena (Norman McLaren).

Piksilacija se retko koristi u igranom filmu, na primer, u filmu Paklena pomorandža (1971), Stenlija Kjubrika, ili Čaplin (1992), Ričarda Atenboroa, kada u garderobi junak bira delove odeće koje će ga okarakterisati kao lik malog skitnice itd.[2]

Reference uredi

  1. ^ „Saznajte više o pikselima”. bs.eyewated.com. Pristupljeno 2022-11-14. 
  2. ^ Babac, Marko, ur. (1997). Leksikon filmskih i televizijskih pojmova 2. Beograd: Fakultet dramskih umetnosti, 1997.