Pijeta
Pijeta (ital. pieta pobožnost, smjernost, milosrđe[1] od lat. pietas osjećanje dužnosti, pobožnost);[2] u likovnoj umjetnosti kompozicija koja prikazuje Bogorodicu i mrtvog Isusa skinutog sa krsta u njenim rukama .[3][1]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1f/Michelangelo%27s_Pieta_5450_cropncleaned_edit.jpg/220px-Michelangelo%27s_Pieta_5450_cropncleaned_edit.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/aa/Passion_of_Jesus_%28sculpture_%22Crucifixion_of_Jesus%22_observing_%22Virgin_Mary_cradling_the_dead_body_of_Jesus%22%29.jpg/220px-Passion_of_Jesus_%28sculpture_%22Crucifixion_of_Jesus%22_observing_%22Virgin_Mary_cradling_the_dead_body_of_Jesus%22%29.jpg)
U umjetnosti
urediMotiv pijete, Bogorodica sa mrtvim sinom Isusom u naručju, se javlja u likovnoj umjetnosti poslije XIV vijeka, prvo u vajarstvu, u njemačkoj gotici (drvene i kamene skulpture), a od XV vijeka i u slikarstvu , prvo u iluminaciji, a zatim kao oltarska slika. Bogorodica, ponekad sama, ponekad okružena apostolom Jovanom i trima Marijama, na rukama ili koljenima drži i oplakuje tijelo svoga mrtvog sina Isusa skinutog sa krsta. Karakteristične su dvije rano nastale pijete to su: u slikarstvu „ Avinjonska pijeta“ (XV) i u vajarstvu Mikelanđelova pijeta u bazilici Svetog Petra u Rimu (1497-1500).[1][4][4]
Reference
uredi- ^ a b v Grupa autora, Mala enciklopedija Prosveta, Prosveta, Beograd, 1959. g.
- ^ Žepić M, Latinsko hrvatskosrpski rječnik, Školska knjiga, Zagreb, 1962. g.
- ^ Vujaklija M, Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd, 1954. g.
- ^ a b Grupa autora, Enciklopedija leksikografskog zavoda, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1962. g.