Planinarsko društvo „Železničar” Beograd

Planinarsko društvo Železničar se nalazi na Novom Beogradu i član je Planinarskog saveza Srbije i Planinarskog saveza Beograda.

Planinarski klub „Železničar“ Beograd
Pun nazivPlaninarsko društvo Železničar
NadimciPSD Železničar
Sportoviplaninarstvo, visokogorstvo, orijentiring
Osnovano10. oktobar 1946.
SjedišteBeograd
RukovodstvoSrbija Marić Radmilo
Veb-sajtwww.zeleznicar.org.rs

Istorijat uredi

Ubrzo posle ospobođenja zemlje, došlo se na ideju da se organizuju i snortska društva. Tako je 1946. god. Sindikat saobraćaja i veza, kome je nripadala i železnica, brodarstvo i pošta. organizovalo snortsko društvo "Signal". Društvo je imalo više sekcija, a zbog interesovanja ljubitelja planina, osnovana je i smučarsko-planinarska sekcija. Prvi članovi sekcije bili su slovenci, koji su živeli u Beogradu i radili na železnici: Čurdar, Veselič, Urankar, Rovan i drugi, a njima su se priključili i ostali železničari. Prvi nredsednik sekcije bio je Baldo Svetličić. Sekcija je tada imala oko 50 članova. Prvi izlet bio je organizovan na Kosmaj, a zatim su svake nedelje organizovani izleti na planine bliže Beogradu: Avala. Kosmaj, Fruška gora, Rajac, Juhor, Davidovac (kod Paraćina) i druge.
Prva redovna godišnja skupština sekcije održana je 10. oktobra 1946. god. na skupštini je bilo 112 članova. Izabran je odbor u koji su ušli: Svetličić, Rovan, Linkeš. Petrović Ljubica, Vasić Nada, Antonijević, a kasnije kooptirani i Urankar, Vaselić i Kušić Zora. Druga godišnja skupština održa na je 26. novembra 1947 god. i tada je klub brojao 216 članova. Treća skupština održana je 15. septembra 1948 god. i tada su se planinari odvojili od centralnog društva kao samostalno društvo: Planinarsko smučarsko douštvo železničar. Za novog nredsednika izabran je Vlaho Antunović, činovnik u železničkom sindikatu. Sve do 1950. godine društvo je bilo zatvorenog tipa, samo za železničare i članove njihovih porodica. Tada se douštvo otvara i za ostale građane i u istoriji kluba zabeležen je i podatak da su čak i tri akademika bili članovi PSD Železničar iz Beograda. Društvo je vremenom postajalo sve brojnije, pa je po broju članova postalo najbrojnije u Srbiji. Na inicijativu članova našeg Društva, organizovana je 1950 god. prva planinarska škola na Ridskom jezeru. Tu je održan tečaj za vodiče izleta i tečaj za planinarske instruktore. Diplome za planinarske instruktore sa tog tečaja dobili su Dragomir Lazić i Borivoje Arapović. Tradicija školovanja mladih planinara u društvu tokom niza godina bila je jedna od osnovnih smernica u radu društva. Zato nije ni čudno da se u okviru društva u Srbiji iznedrila i jedina škola za visokogorstvo. 25. januara 1995 god. započela je sa radom Škola za planinare visokogorce u organizaciji društva. Glavni organizator ovog poduhvata, Vladimir Furlan angažovao je za rukovodioca škole iskusnog Zvonimira Blažinu, saveznog alpinističkog instruktora, a za predavače kompetentne stručnjake iz različitih oblasti.[1]

Tradicionalne akcije uredi

  1. Noćni marš Kosmaj - Avala[2]

Osvojeni planinarskih vrhova uredi

  • uspon na Triglav 1948.
  • uspon na Kilimandžaro
  • više puta Kavkaz
  • više puta Mon Blan,
  • uspon na Monte Rozu (Drugi vrh Evrope),
  • uspon na Materhorn,
  • uspon na Marmoladu,
  • uspon na Gros Glokner,
  • Valdske Alpe,
  • Musalu,
  • Ande,
  • Akonkagvu (poslednji uspon 2005 god.),
  • El brus,
  • Damavand,
  • Anapurnu,
  • pa sve do mnogih vrhova Himalaja (usponi 1991 god, 1996god, 2005 god, 2008 god)
  • kao i mnoge druge vrhove Evrope i sveta.

Reference uredi

  1. ^ „Istorijat društva”. Zvaničan sajt PSD Železničar. Pristupljeno 2. 11. 2018. 
  2. ^ „Kosmaj-Avala (noćni marš – 36 km)”. Zvanični sajt Staze i bogaze. Pristupljeno 2. 11. 2018.