Planiranje predstavlja, kao proces, menadžersku funkciju kojom se određuju ciljevi tekućeg poslovanja i razvoja organizacije, zatim predviđanje i definisanje budućih zadataka, kao i uslova u kojima ti zadaci treba da se izvršavaju a ciljevi ostvaruju. Ono predstavlja osnovu za obavljanje drugih menadžerskih aktivnosti: organizovanja, vođenja i kontrole.

Planovi, u zavisnosti od vremena koje obuhvataju, mogu da budu:

  1. dugoročni — imaju strategijski karakter i prave se po pravilu za rok preko 10 godina
  2. srednjoročni — prave se za rok do 5 godina
  3. kratkoročni — prave se na period do oko godinu dana

Vrste planiranja uredi

Na osnovu toga da li se odnosi na dugoročne ili kratkoročne ciljeve, planiranje može biti:

  • Strategijsko: predstavlja utvrđivanje strategijskih planova, odnosno planova za realizaciju opštih ciljeva organizacije, koji će se ostvariti kroz nekoliko godina ili decenija u budućnosti. Oni su dosta opšti, bez mnogo konkretnih detalja. Strategijskim planiranjem bavi se top menadžment.
Proces strategijskog planiranja obuhvata pet faza:
  1. Analiza okruženja
  2. Definisanje misije i vizije
  3. Razvoj opštih ciljeva
  4. Kreiranje strategije implementacije
  5. Alokacija resursa neophodnih za ostvarenje ciljeva kompanije
  • Operativno: predstavlja utvrđivanje planova koji sadrže detalje za realizaciju ili primenu strategijskih planova tokom svakodnevnog poslovanja. Uglavnom se prave za period od godinu dana i koncentrisani su na konkretnu delatnost organizacije. Operativno planiranje determinisano je nizom dugoročnih trajnih planova. Ti planovi obuhvataju: procedure, politiku i pravila potrebna za stvaranje operatvnih planova i budžeta. Za razliku od dugoročnih, jednokratni pojedinačni planovi i budžeti prave se za specifični operativni period, npr. godinu dana. U njih spadaju:
  1. Budžeti
  2. Programi
  3. Projekti

Spoljašnje veze uredi

  Mediji vezani za članak Planiranje na Vikimedijinoj ostavi