Plankova konstanta

Plankova konstanta (označava se sa h) je fizička konstanta koja se koristi za opisivanje najmanje moguće vrednosti energije, jednog kvanta. Često se umesto Plankove konstante koristi i redukovana Plankova konstanta (poznata i kao Dirakova konstanta, označava se kao , a čita "h-precrtano“, "h sa crtom“, (po izgledu koji liči na ćirilično slovo ć) "će” ili "ć”

Spomen ploča posvećena Planku i pronalasku Plankove konstante na Humboltovom univerzitetu u Berlinu: „U ovoj kući predavao je Maks Plank, pronalazač elementarnog kvanta dejstva h, od 1889 do 1928. godine."

Plankova konstanta i redukovana Plankova konstanta se koriste za opisivanje kvantovanja, pojave kod subatomskih čestica (poput elektrona i fotona) da se neke fizičke veličine javljaju u određenim iznosima umesto da se kontinualno menjaju po svim mogućim vrednostima.

Plankova konstanta zbog čestog figurisanja u kvantnomehaničkim izrazima ima značajnu ulogu u fizici, a dobila je ime po Maksu Planku koji ju je uveo prilikom izračunavanja zračenja crnog tela.

Plankova konstanta se može eksperimentalno meriti. Danas usvojena vrednost Plankove konstante[1] iznosi:

Jedinice, vrednost i simboli

uredi

Vrednost Dirakove konstante:

 

Unikod rezerviše kodna mesto U+210E () za Plankovu konstantu a U+210F () za Dirakovu konstantu.

Poreklo Plankove konstante

uredi
 
 

Upotreba

uredi
 
 
 

Dakle,   može se da se smatra „kvantom momenta impulsa".

 

Vidi još

uredi

Reference

uredi

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi