Побуна самураја (1967)

Pobuna samuraja (jap. 上意討ち 拝領妻始末, doslovno Osveta zbog raspolaganja ženom) je japanska istorijska drama iz 1967. godine, koju je režirao Kobajaši Masaki.[1][2]

Pobuna samuraja (1967)
Izvorni naslov上意討ち 拝領妻始末
Žanristorijska drama
RežijaKobajaši Masaki
ProducentToširo Mifune
Glavne ulogeToširo Mifune
Producentska
kuća
Toho
Godina1967.
ZemljaJapan
Jezikjapanski
IMDb veza

Radnja uredi

U periodu Edo (1725. godine), Sasahara Isaburo (Toširo Mifune) je sredovečni samuraj koji je ceo život proveo u službi klana Macudaira, i već 20 godina živi u ugovorenom braku bez ljubavi, sa hladnom i surovom ženom koja ga prezire, pošto se oženio u njenu porodicu i uzeo njeno ime. Drama počinje kada je njegov stariji sin, Jogoro, prinuđen od starešina klana da uzme za ženu gospodarevu odbačenu ljubavnicu, Iči, nakon što je gospodaru rodila sina. Na iznenađenje svih, Iči se pokazuje kao skromna i mudra žena puna ljubavi, i njen brak sa Jogorom cveta pune dve godine. Uz njih i stari Isaburo, koga Iči prihvata i poštuje kao oca, prvi put u životu oseća delić porodične topline i ljubavi, koju nikada nije doživeo u svom braku. Posle dve godine rađa im se i kćer, Tomi, i njihova porodična sreća je potpuna. Međutim, nekoliko meseci kasnije, gospodarev stariji sin i naslednik umire od bolesti, i Iči nenadano postaje majka novog naslednika poseda. Gospodar zahteva od Jogora da mu vrati Iči kao konkubinu, pošto je nedopustivo da majka naslednika bude udata za običnog vazala. Iči i Jogoro odbijaju da se pokore dobrovoljno, uprkos nagovaranju rođaka i prikrivenim pretnjama starešina. Jedinu podršku nalaze u ocu i svekru, koji ih hrabri da se ne odreknu svog braka i ljubavi ni po koju cenu. Drama se završava krvavo – Iči je na prevaru oteta i vraćena u zamak, a Isaburo i Jogoro su osuđeni na sepuku zbog neposlušnosti. Kada odbiju da se pokore, čitava četa vojnika dovodi Iči pred njihovu kuću, i Komornik klana (karo) je tera da se javno odrekne svog muža i svekra, uz obećanje da će im onda poštedeti živote. Iči ponosno odgovara da je i dalje Jogorova žena, i sama se baca na koplje jednog stražara. Jogoro gine držeći je u naručju, ali Isaburo uspeva da pobije sve napadače i samog Komornika. Sa malom Tomi u naručju, Isaburo kreće u Edo da se požali šogunu zbog otmice svoje snahe i ubistva sina, ali je na granici poseda napadnut od čitave čete vojnika sa arkebuzama i oboren mecima. Na samrti zaklinje Tomi da postane žena kakva je bila njena majka, i da se uda za čoveka kakav je bio njen otac. U poslednjoj sceni vidimo kako Tomi spasava njena dojilja, koja je krišom išla za njima.[2]

Reference uredi

  1. ^ Richie, Donald (2005). A hundred years of Japanese film : a concise history, with a selective guide to DVDs and videos. Paul Schrader (Rev. ed izd.). Tokyo: Kodansha International. str. 282. ISBN 4-7700-2995-0. OCLC 61116307. 
  2. ^ a b Richie, Donald. „Samurai Rebellion: Kobayashi's Rebellion”. The Criterion Collection (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-11-05.