Pokolj u Verdenu je pojam koji se vezuje za masovnu likvidaciju oko 4500 Saksonaca koja je godine 782. izvršena u gradu Verden po naređenju kralja Svetog rimskog carstva Karla Velikog. Povod za pokolj je bila pobuna paganskih Saksonaca protiv Karlovih pokušaja da se Saksonci nasilno pokrste i prisajedine Svetom rimskom carstvu. Pokolj, koji je potvrđen u službenim franačkim dokumentima, kasnije je predstavljao jedan od najproblematičnijih događaja po reputaciju Karla Velikog kao velikog i prosvećenog vladara, i mnogi zapadni istoričari su ga nastojali zanemariti ili ignorisati.[1] [2]

U 20. veku su taj događaj nastojali iskoristi nemački nacionalisti, nastojeći da ubijene Saksonce prikažu kao nemačke mučenike i patriote, koji su se suprotstavili stranom (francuskom) vladaru. Vrhunac takvih nastojanja se dogodio za vreme nacističke vladavine, kada je arhitekta Vilhelm Huboter na mestu pokolja sagradio memorijalni kompleks sa 4500 nadgrobnih spomenika. Na njemu su se do propasti nacističkog režima pod pokroviteljstvom Hajnriha Himlera ritualno okupljali pripadnici SS-a.[3]

Izvori uredi

  1. ^ Barbero, Alessandro (2004). Charlemagne: Father of a Continent. University of California Press.
  2. ^ Scholz, Bernard Walter (Trans.) Carolingian Chronicles: Royal Frankish Annals and Nithard's Histories. University of Michigan Press. 1970. ISBN 978-0-472-06186-0.
  3. ^ Wolschke-Bulmahn, Joachim (2001). Places of Commemoration: Search for Identity and Landscape Design. Dumbarton Oaks.