Polihromator je optički uređaj koji se koristi za raspršivanje svetlosti u različitim pravcima kako bi se izolovali delovi spektra svetlosti.[1] Za raspršivanje svetlosti može se koristiti prizma ili difrakciona rešetka. Za razliku od monohromatora, on istovremeno emituje više snopova u opsegu talasnih dužina. Monohromatori imaju jedan izlazni prorez i jedna po jedna talasna dužina može proći kroz taj prorez. Polihromatori imaju više izlaznih proreza, od kojih svaki omogućava da različita talasna dužina prođe kroz njega. Posle svakog proreza se postavlja detektor tako da se svetlost na svakoj talasnoj dužini meri različitim detektorom. Polihromatori se često koriste u spektroskopiji.

Spektrograf je blisko povezan pojam. Spektrografi uglavnom ne koriste izlazne proreze. Umesto toga, oni koriste jedan prostorno selektivan detektor (kao što je fotografski film ili uređaj sa naelektrisanjem). Spektrografi se generalno koriste za posmatranje kontinuiranog opsega talasnih dužina, dok se polihromatori češće koriste za posmatranje nekoliko diskretnih talasnih dužina, ostavljajući praznine između.

Reference

uredi
  1. ^ Content, David; Kuznetsov, Ivan; Sroda, Tom; Palmer, Christopher (2000). „Diffraction grating efficiency simulations based on real groove profiles”. Diffractive Optics and Micro-Optics. Washington, D.C.: OSA. doi:10.1364/domo.2000.dmc5. 

Spoljašnje veze

uredi
  • Palmer, Christopher, Diffraction Grating Handbook, 8th edition, MKS Newport (2020). [1]