Porodica Gligorijević

Porodica Gligorijević bila je porodica najčuvenijih leskovačkih roštiljdžija.

Biografija

uredi

Najčuveniji leskovački roštiljdžija bio je Miodrag Gligorijević-Bure, čovek koga je engleska kraljica Elizabeta insistirala da upozna pošto je prethodno probala njegove ćevape. Miodrag je dobio nadimak Bure jer je njegov deda Dimitrije na jednom vašaru za opkladu popio 12,5 litara piva. Kasnije je ovaj nadimak ostao u porodici. Miodrag je veštinu izrade ćevapa naučio od oca Milana, koji je pak učio od svog oca Dimitrija koji je takođe bio poznati roštilj majstor u Leskovcu još pre Prvog svetskog rata.

Ćevabdžinica Milana Bureta nalazila se na prostoru današnjeg parka u nekadašnjoj Ulici Kralja Petra broj 44, odmah ispred Doma Sindikata na mestu gde je danas spomenik Kosti Stamenkoviću.

Ćevabdžinicu je otvorio Dimitrije Gligorijević Mita (1867—1926) po povratku iz zarobljeništva u kom je bio od 1915. do 1918. godine. Pre odlaska u rat radio je sa ocem, koji je još početkom 20. veka bio poznat po roštilju. Radnja je u početku bila mala i u njoj je moglo da se rasporedi desetak stolova, od kojih je nekoliko leti iznošeno ispred radnje.

Nakon njegove smrti radnju je preuzeo sin Milan. On je kupio susednu radnju i pripojio je svom lokalu tako da je moglo da stane 40 stolova.

Miodrag je slobodno vreme posle škole i učenja provodio u radnji i učio veštinu pravljenja ćevapa od oca. Bio je vredan i uporan dečak i još tada je shvatio da će mu to biti opredeljenje. Izučio je zanat i kasnije je prevazišao oca Milana Bureta. Posle smrti oca preuzeo je radnju iako je imao samo 19. godina. Produžio je da radi i da usavršava znanje i ćevabdžinica je i dalje imala svoje mušterije. Radio je i za vreme Drugog svetskog rata, ali je radnja potpuno srušena u bombardovanju 6. septembra 1944. godine, pa je Miodrag nastavio da radi u kafani "Radan".

Miodrag tj. Dragi Bure svojim specijalitetima je preneo ime Leskovca širom zemlje i sveta. Zahvaljujući Međunarodnom sajmu tekstila i tekstilnih mašina, koji se decenijama održavao u Leskovcu, bilo je izlagača iz zemlje i inostranstva koji su odseli u objektima "Balkana" i isključivo naručivali leskovački roštilj, pamteći dugo njegov jedinstven ukus i pričajući o tome po povratku u svoje gradove.[1]

Reference

uredi
  1. ^ Dimitrijević N, 2015, Leskovac 101, Đak. Leskovac