Портал:Filozofija/8
Estetika kao grana filozofije, bavi se posebnim oblikom ljudskog stvaralaštva — umjetnošću. Estetika ispituje lijepo i vrijedno u umjetnosti, suštinu umjetničkog stvaranja i doživljaja umjetničkog djela. Estetika zajedno sa etikom spada u zajedničku oblast filozofije koja se naziva aksiologija ili teorija vrijednosti.
Iako su filozofi vjekovima razmišljali o ljepoti i umjetnosti, estetika se izdvojila kao nezavisna filozofska disciplina tek u 18. vijeku. Estetika potiče od grčke reči αισθητική, što znači „onaj koji primjećuje“, „osjetljiv“. Kod Imanuela Kanta, estetika znači „nauku koja posmatra uslove osjećajne percepcije“.
Estetika je filozofska studija lijepog i ukusa. Međutim, preciznije definisati njen subjekat je veoma teško. Umjesto toga, može se reći da je njeno samodefinisanje najviši zadatak moderne estetike. U estetici se nalazimo na jednoj zanimljivoj teritoriji i pred jednim uznemirujućim iskustvom. Estetika je carstvo lijepog, ružnog, uzvišenog i elegantnog; ali takođe i carstvo ukusa, kritike i lijepih umjetnosti. Vjeruje se da u ovim fenomenima operišu zajednički principi kao i da su oni pokretači zajedničkih interesovanja. U slučaju da je ova impresija pogrešna, onda se moraju odbaciti ideje kao što su ljepota i ukus, pošto tada jedino imaju periferni filozofski interes. Ipak, ukoliko je ova impresija ispravna i filozofija je u stanju da je potvrdi, onda je moguće razotkriti osnove filozofije estetike.