Poljsko-beloruski etnički sukob

Poljsko-beloruski etnički sukob se odvijao na teritoriji Zapadne Belorusije, Bjalistoka i Podlasja u periodu od 1939 do 1954 godinama. Odnosi između Belorusa i Poljaka su se obostrili u vezi sa Drugim svetskim ratom, nakon Poljske kampanje SSSR i priključenja "Istočnih granica" BSSR-u.

Spomenik beloruskim seljacima koji su poginuli tokom napada poljskih partizana. Selo Zelešanы.

U periodu boravka Zapadne Belorusije u skladu Poljske, lokalno belorusko stanovništvo je stradalo od politike države prema nacionalnim manjinama. Polonizacija je sprovedena, te su zato rado pozdravili priključenje SSSR-u. Poljaci su počeli da vide u Belorusima saveznike sovjetske vlasti.

Sa početkom sovjetske invazije u region počela su ubistva poljskih zvaničnika i bivših vojnika.[1] U Skidalu je počela pobuna protiv poljske vlade pod vođstvom beloruskih komunista.

Tokom nemačke okupacije, vodio se sukob između nacionalističkih elita. Nacisti su koristili etničke razlike u svoje svrhe. U regionu su se formirale dve struje otpora — prokomunistička beloruska i poljska nacionalistička (Armija Krajova). Međutim, nije bilo sukoba, ali su poljski partizani vodili aktivnu borbu protiv Belorusa koji su podržavali Nemce.

Nakon proterivanja Vermahta sa belorusko-poljske granice, antisovjetski poljski nacionalistički pokret je nastojao da vrati region Poljskoj. U periodu 1944-1950. godine predavao je razgar terorističkih akcija poljskih nacionalista. Belorusi su pljačkani i ubijani.

Poslednji odredi poljskih partizana ostali su u beloruskim šumama do 1954. godine.

Reference uredi

  1. ^ „Polьskія kalanіstы ў Zahodnяй Belarusі”. Novы Čas (na jeziku: beloruski). 03. 03. 2015. Pristupljeno 05. 04. 2023. 

Literatura uredi

  • Markelov N. I. Mežэtničeskiй konflikt belorusov i polяkov v 1944-1950 gg. : političeskiй i nacionalističeskiй aspektы // Istoričeskiй žurnal: naučnыe issledovaniя. — 2017.

Spoljašnje veze uredi