Prezviter (grč. πρεσβύτερος = sveštenik, starješina, starac) je služitelj drugog stepena sveštenstva. Sveštenici prezviteri u hrišćanskim zajednicama određeni su za pastire Duhom Svetim (Dap. 20,28). Oni imaju pastirsku ulogu. Prezvitere rukopolaže episkop. Prezviter prima antimins od svoga episkopa, čije ime spominje na Liturgiji. Prezviter je sveštenoslužitelj, propovednik i pastir (1Tim. 4,13 ). On, dakle, vodi vjerni narod ka Hristu[1]

Prezviteri su naslednici sedamdesetorice apostolskih učenika, i u prvim vekovima Crkve bili su pomoćnici episkopa. Prezviteri u Srpskoj crkvi danas su sveštenici koji obavljaju parohijsku službu na parohijama širom Srpske crkve. Sveštenika rukopolaže Episkop na Svetoj Arhijerejskoj Liturgiji, a zatim ga dekretom postavlja na određenu parohiju. On ima pravo da vrši sva bogosluženja, obrede, molitvoslovlja i Svete Tajne - osim Svete Tajne sveštenstva (ne može da rukopolaže) i Svete Tajne jeleosvećenja (osvećenja svetog mira).[2]

Prezviter - Sveštenik

Sveštenik uredi

Sveštenički red u hrišćanskoj Crkvi je produžetak starozavetnog sveštenstva, i dejstvovali su u prvobitnim hrišćanskim zajednicama formiranim od novovernih, proisteklih iz Judaizma u Palestini, gde su imali ulogu da vode zajednice koje su osnovali Apostoli. Prezviterstvo je potčinjeno episkopatu, po službi i vlasti, ali ne i po svom poreklu. Ono, naime, nije proizvod iz episkopske službe, nego ima svoju sopstvenu funkciju. Obadve službe vrše isti apostolski poziv i neodvojive su od Crkve, ali ga ne vrše na isti način i u istom svojstvu. Episkop i sveštenik predstavljaju dve dopunjujuće i neodvojive službe, tako da jedna ne može postojati bez druge. U oltaru, presto Episkopa okružuju saprestoli prezvitera, koji su saslužitelji i saradnici Episkopa. Ta se saradnja odvija ne samo u liturgijskom delu, nego i u pastirskoj aktivnosti. Na primer, sveštenici su učestvovali na pomesnim saborima, doduše, bez prava glasa.[3]

Izvori uredi