Princeza Sofija od Ujedinjenog Kraljevstva
Princeza Sofija (Sofija Matilda; 3. novembar 1777 — 27. maj 1848) bila je dvanaesto dete i peta ćerka kralja Džordža III i kraljice Šarlote.[1][2] U istoriji je ostala poznata po glasinama oko navodnog vanbračnog deteta koje je rodila u mladosti, uprkos samalačkom životu.
Sofija je u mladosti bila veoma vezana za oca, koji je bio privrženiji svojim kćerkama nego sinovima. Međutim, ona i njene sestre živele su u strahu od svoje rigorozne majke. Princeze su bile dobro obrazovane, ali su odgajane u strogom domaćinstvu. Iako mu se nije dopadala ideja o braku svojih kćerki, kralj Džordž je nameravao da im pronađe odgovarajuće muževe kada postanu punoletne i spremne za udaju. Međutim, kraljevi česti napadi ludila, kao i kraljičina želja da njene ćerke žive kao njene saputnice, sprečile su potencijalne udvarače da zaprose većinu princeza. Stoga, Sofija i većinu njenih sestara, osim jedne, odrasle su u domaćinstvu svoje majke, koje su često nazivale „ženski manastir“.
Iako se nikada nije udala, proširile su se glasine da je Sofija zatrudnela sa Tomasom Gartom, očevim konjičarem, i da je u leto 1800. rodila vanbračnog sina. Po drugim glasinama, njena trudnoća je rezultat silovanja od strane njenog starijeg brata, vojvode od Kamberlenda. Istoričari su podeljeni po pitanju istinitosti ove tvrdnje, jer neki veruju da je ona rodila Tomasovo dete, dok drugi smatraju da je reč o izmišljenoj priči koju su proširili politički neprijatelji kraljevske porodice.
Princ regent, Džordž IV, koji je i sam imao narušene odnose sa ocem, zalagao se za veću nezavisnost svojih sestara. Međutim, one su sve do smrti njihove majke 1818. godine, bile njene službene saputnice. Poslednje godine svog života, Sofija je provela u Kensingtonskoj palati, u domaćinstvu svoje nećake, princeze Viktorije od Kenta, buduće kraljice Viktorije. Tamo je pala pod uticaj Viktorijinog upravnika, ser Džona Konroja, koji je iskoristio njenu senilnost i slepilo. Tada su počele da se šire glasine da se ona nije suprotstavila Džonu jer je on bio sposoban da se efikasno nosi sa nasilnim ponašanjem njenog sina. Sofija je, za Džonove potrebe često špijunirala unutar Kensington, ali i kod svoja dva starija brata, dok je Džon nekontrolisano trošio veći deo njenog novca. Princeza je umrla 27. maja 1848. godine u svojoj rezidenciji Vikarijad plejs, u sklopu Kensingtonske palate.
Reference uredi
- ^ Fraser 2004, str. 53.
- ^ Weir 2008, str. 299.
Literatura uredi
- Beatty, Michael A. (2003). The English Royal Family of America, From Jamestown to the American Revolution. McFarland & Company. ISBN 0-7864-1558-4.
- Black, Jeremy (2006). George III: America's Last King. Yale University Press. ISBN 0-300-11732-9.
- Fraser, Flora (2004). Princesses: The Six Daughters of George III. London: John Murray. ISBN 0-7195-6109-4.
- Gill, Gillian (2009). We Two: Victoria and Albert: Rulers, Partners, Rivals. New York: Ballatine Books. ISBN 978-0-345-52001-2.
- Hall, Matthew (1858). The Royal Princesses of England: From the Reign of George the First. London: G. Routledge & Co. ISBN 1-146-51884-6.
- Hibbert, Christopher (2000). George III: A Personal History. Basic Books. ISBN 0-465-02724-5.[mrtva veza]
- Hibbert, Christopher (2001). Queen Victoria: A Personal History. Da Capo Press. ISBN 0-306-81085-9.[mrtva veza]
- Panton, Kenneth J. (2011). Historical Dictionary of the British Monarchy. Scarebrow Press, Inc. ISBN 978-0-8108-5779-7.[mrtva veza]
- Purdue, A.W. (2004). „George III, Daughters of (act. 1766–1857)”. Oxford Dictionary of National Biography (online izd.). Oxford University Press. doi:10.1093/ref:odnb/59209. (Subscription or UK public library membership required.)
- Shaw, Karl (2001). Royal Babylon: the Alarming History of European Royalty. Three Rivers Press. ISBN 0-7679-0755-8.
- Weir, Alison (2008). Britain's Royal Families, The Complete Genealogy. London: Vintage Books. ISBN 978-0-09-953973-5.
- Williams, Kate (2010). Becoming Queen Victoria: The Tragic Death of Princess Charlotte and the Unexpected Rise of Britain's Greatest Monarch. Ballatine Books. ISBN 978-0-345-46195-7.