Prisk (grčki: Πρίσκος; Priskos; latinski: Priscus; ? - 613) je bio vizantijski vojskovođa. Služio je vojsci za vreme careva Mavrikija, Foke i Iraklija.

Biografija uredi

Istakao se uspesima protiv Avara i Slovena u Mavrikijevim balkanskim pohodima koji su krajem 590-ih smirili stanje na severnoj vizantijskoj granici. Mavrikije ga je poslao u Jermeniju da regrutuje buduće koloniste za Balkan. Tamo ga je zatekla vest o državnom udaru i smeni na prestolu. Prisk je jedini od generala preživeo surovu čistku novog cara Foke. Vremenom je stekao carevo poverenje čiju je ćerku oženio 606. godine. Prilikom Iraklijevog ustanka, ništa nije preduzeo kako bi pomogao svom tastu pa ga je Iraklije ubrzo zbacio sa prestola. Zbog nepružanja otpora Iraklije ga 611. godine imenuje za komandanta vojske u borbama protiv Persijanaca. Prisk u tome nije uspeo, pa je smenjen, optužen za izdaju i prisilno nateran da se penzioniše. Umro je 613. godine.

Vidi još uredi

Literatura uredi