Priča o Gendžiju
Priča o Gendžiju (jap. 源氏物語) je jedan je od prvih japanskih i svetskih romana. Autorka romana je japanska dvorska dama Murasaki Šikibu.[1] Roman je napisan u vremenu između 1000. i 1008. godine.[2]
Smatra se jednim od prvih modernih psiholoških romana u istoriji svetske književnosti. Ima mnoga obeležja modernog romana: glavnog lika i veliki broj sporednih likova, dobru karakterizaciju svih važnih likova i sl. Događaji se odvijaju tokom života glavnog lika i nakon njegove smrti. Nema fabule nego se, kao u stvarnom životu, događaji spontano odvijaju. Gotovo nijedan lik nema lično ime, već im imena zavise od zanimanja, funkcije koju obavljaju i sl. (npr. ministar, ekselencija). Nazivanje imenom se smatralo nepristojnim u to vreme. Jasunari Kavabata, prvi japanski dobitnik Nobelove nagrade za književnost, u govoru na dodeli nagrade izjavio je da je „Priča o Gendžiju“ vrh japanske književnosti i da ga nijedno delo još nije nadmašilo. Knjiga je obavezna literatura u japanskim školama.
Sadržaj
urediU romanu su opisani život i ljubavne zgode izmišljenog princa Gendžija. Prikazuje se život japanskog plemstva. Gendži je drugi sin japanskog cara, počeo je karijeru kao carski činovnik u tada glavnom gradu Kjotou. Stekao je vrhunsko obrazovanje i živeo je lagodnim životom. Odlikovali su ga lepota i šarm. Imao je nekoliko žena i ljubavnica, koje su mu rodile decu. Tada su žene živele odvojeno od muževa i malo su vremena provodile s njima. Jedan od njegovih sinova postao je japanski car. Likovi su ranjivi, sa ljudskim vrlinama i manama. Neke od glavnih tema romana su: ljubav, bol, lepota i prolaznost.
Istorijski kontekst
urediMoguće je da je priča o Gendžiju bila napisana poglavlje po poglavlje, koje je Murasaki isporučivala aristokratkinjama (nyokan). Ovo delo ima mnoge elemente koji su prisutni i u modernom romanu: centralni lik i veoma veliki broj glavnih i malih likova, dobro razvijenu karakterizaciju svih glavnih uloga, niz događaja koji pokrivaju životni vek centralnog karaktera i mnogo više. U ovom radu se ne koristi narativna priču, već se događaji zbivaju i likovi jednostavno stare. Jedno izuzetno svojstvo Gendžija, i Murasakijeve veštine, je unutrašnja konzistentnost, uprkos Dramatis personae od oko četiri stotine likova. Na primer, svi likovi stare uporedo i porodične i feudalne veze održavaju opštu konzistentnost.
Jedna komplikacija za čitaoce i prevodioce Gendžija je da skoro ni jedan od likova u originalnom tekstu nema eksplicitno ime. Umesto toga likovi se oslovljavaju po svojoj funkciji ili ulozi (npr. Ministar levice), počasti (npr. njegova Ekselencija), ili njihovoj relaciji sa drugim likovima (npr. prestolonaslednik), koji se menjaju kako roman napreduje. Ovaj nedostatak imena proizlazi iz dvorskih manira Hejanske ere, prema kojima bi slobodno pominjanje kršenih imena osoba bilo neprihvatljivo direktno i nabusito. Moderni čitaoci i prevodioci su koristili razne nadimke da bi pratili mnogobrojne likove.
Priča o Gendžiju je napisana u arhaičnom dvorskom jeziku koji je bio nerazuman već jedan vek pre nego što je priča napisana.[3] Stoga su Japanci čitali dorađenu i ilustrovanu verziju rada još od 12. veka.[3] Tek u 20. veku je Gendži preveden na moderni Japanski. To je uradila pesnikinja Akiko Josano.[4][5][6][7]
Autorstvo
urediDebata o tome koji deo sadržaja Gendžija je zapravo napisala Murasaki Šikibu se vodila vekovima i malo je verovatno da će ikad biti ostvarena saglasnost, osim ako ne dođe do većih arhivskih otkrića. Generalno je prihvaćeno da je priča bila završena u svojoj sadašnjoj formi do 1021, kao je autor Sarašina Niki napisala unos u svom dnevniku o njenom zadovoljstvu sticanjem kompletne kopije dela.[12] Ona je napisala da je bilo preko 50 poglavlja i pomenula je likove uvedene na kraju dela, tako da ako su drugi autori osim Murasaki Šikibu zaista radili na priči, njihov rad je bio završen u otprilike isto vreme kao i njeno pisanje. Dnevnik same Murasaki Šikibu sadrži reference na priču, kao i primenu na sebe imena Murasaki u aluziji na glavni ženski lik. Taj unos potvrđuje da je deo, ako ne i ceo dnevnik, bio dostupan 1008. godine, kada unutrašnji dokazi ubedljivo ukazuju na to da je unos bio napisan.[13]
Dama Murasaki je izjavila da je napisala lik Gendžija na bazi Ministra levice u vreme njenog boravka na dvoru. Drugi prevodioci, kao što je Tajler, smatraju da je lik Murasaki no Ue, koju Gendži ženi, baziran na samoj Šikibu.
Josano Akiko, prvi autor koji je napravio moderni japanski prevod Gendžija, je smatrala da je Murasaki Šikibu napisala samo poglavlja 1 do 33, i da je poglavlja 35 do 54 napisala njena kćerka Dajni no Sanmi.[14] Drugi naučnici su isto tako izrazili sumnje u pogledu autorstva poglavlja 42 do 54 (posebno poglavlja 44, koje je sadržalo retke primere grešaka u kontinuitetu).[14] Prema Rojal Tajlerovom uvodu u njegov engleski prevod rada, nedavna računarska analiza je utvrdila „statistički značajna” odstupanja u stilu između poglavlja 45–54 i ostatka, a isto tako među ranim poglavljima.[14]
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Lyons, Martyn (2011). Books: A Living History. Los Angeles: J. Paul Getty Museum. str. 30.
- ^ Birmingham Museum of Art (2010). Birmingham Museum of Art : guide to the collection. [Birmingham, Ala]: Birmingham Museum of Art. str. 49. ISBN 978-1-904832-77-5.
- ^ a b „"The Tale of Genji" - Playboy of the eastern world”. The Economist. Pristupljeno 9. 1. 2014.
- ^ Yosano, Akiko
- ^ Beichman, Janine (1. 1. 2002). Embracing the Firebird: Yosano Akiko and the Birth of the Female Voice in Modern Japanese Poetry (na jeziku: engleski). University of Hawaii Press. ISBN 9780824823474.
- ^ Henshall, Kenneth (7. 11. 2013). Historical Dictionary of Japan to 1945 (na jeziku: engleski). Scarecrow Press. str. 481. ISBN 9780810878723.
- ^ Akiko, Yosano (7. 1. 2014). River of Stars: Selected Poems of Yosano Akiko (na jeziku: engleski). Shambhala Publications. ISBN 9780834829336.
- ^ Bowring, Richard John (ed). "Introduction". in The Diary of Lady Murasaki. . London: Penguin. Shikibu, Murasaki (1996). The Diary of Lady Murasaki. Penguin Publishing. ISBN 978-0-14-043576-4.
- ^ Bowring, Richard John (ed). "Introduction". in The Diary of Lady Murasaki. . London: Penguin. Shikibu, Murasaki (2005). The Diary of Lady Murasaki. Penguin Publishing. ISBN 978-0-14-043576-4.
- ^ Minamoto, H. An Illustrated History of Japanese Art. Japan: Kyoto K. Hoshino, 1935.
- ^ Munsterberg, Hugo. Arts of Japan An Illustrated History. Boston: Tuttle Publishing, 1957.
- ^ Nishishita, Kyoichi. Commentary. Sarashina Nikki. Rev. Kyoichi Nishishita. 1930. Tokyo: Iwanami, 1963.
- ^ The Diary of Lady Murasaki, ed. Richard Bowring, Penguin Classics (2005). str. 31, note 41. In his introduction to the text, Bowring discusses its dating which, in any case, is generally accepted by most authorities. Royall Tyler, in his edition of the Tale of Genji cited below, also draws attention to the entry in Murasaki Shikibu's diary: see the Penguin Books edition, 2003, Introduction, p.xvii
- ^ a b v Shikibu, Murasaki; Tyler, Royall (2002). The Tale of Genji. Viking.
Literatura
uredi- Birmingham Museum of Art (2010). Birmingham Museum of Art : guide to the collection. [Birmingham, Ala]: Birmingham Museum of Art. str. 49. ISBN 978-1-904832-77-5.
- Lyons, Martyn (2011). Books: A Living History. Los Angeles: J. Paul Getty Museum. str. 30.
- Bargen, Doris G (jun 1988). „Spirit Possession in the Context of Dramatic Expressions of Gender Conflict: The Aoi Episode of the Genji monogatari”. Harvard Journal of Asiatic Studies. 48 (1): 95—130. JSTOR 2719274. doi:10.2307/2719274.
- Bargen, Doris G (jun 1991). „The Search for Things Past in the Genji monogatari”. Harvard Journal of Asiatic Studies. 51 (1): 199—232. JSTOR 2719245. doi:10.2307/2719245.
- Bargen, Doris G (1997). A Woman's Weapon : Spirit possession in the Tale of Genji. Honolulu, Hi: University of Hawaiʻi Press.
- Bowring, Richard John (1988). Murasaki shikibu, The Tale of Genji. Cambridge ; New York: Cambridge University Press.
- Bryan, J. Ingram (1930). The Literature of Japan. New York: Henry Holt and Company.
- Childs, Margaret H (1999). „The value of vulnerability: Sexual coercion and the nature of love in japanese court of literature”. Journal of Asian Studies. 58 (4): 1059—1080. JSTOR 2658495. S2CID 161992068. doi:10.2307/2658495. hdl:1808/16325.
- Chisholm, Julianne Kaui (novembar 1994). „The Steel-belted Radial of Karma: The End of Genji”. The Journal of the Association of Teachers of Japanese. 28 (2): 183—93. JSTOR 489291. doi:10.2307/489291.
- De Wolf, Charles (2014). "Glimpses of Genji Through the Looking-Glass of Language". The Transactions of the Asiatic Society of Japan. fifth series, volume 6.
- D'Etcheverry, Charo B (2007). Love after The Tale of Genji : Rewriting the World of the Shining Prince. Cambridge, Mass: Harvard University Press.
- Field, Norma (1987). The Splendor of Longing in the Tale of Genji. Princeton, N.J: Princeton University Press.
- Friday, Karl (leto 1988). „Teeth and Claws. Provincial Warriors and the Heian Court”. Monumenta Nipponica. 43 (2): 153—85. JSTOR 2384742. doi:10.2307/2384742.
- Gatten, Aileen (proleće 1977). „A Wisp of Smoke. Scent and Character in the Tale of Genji”. Monumenta Nipponica. 32 (1): 35—48. JSTOR 2384070. doi:10.2307/2384070.
- Gatten, Aileen (jun 1981). „The Order of the Early Chapters in the Genji monogatari”. Harvard Journal of Asiatic Studies. 41 (1): 5—46. JSTOR 2718998. doi:10.2307/2718998.
- Gatten, Aileen (april 1986). „Weird Ladies: Narrative Strategy in the Genji monogatari”. The Journal of the Association of Teachers of Japanese. 21 (1): 29—48. JSTOR 489516. doi:10.2307/489516.
- Goff, Janet Emily (1991). Noh Drama and the Tale of Genji : The Art of Allusion in Fifteen Classical Plays. Princeton, N.J: Princeton University Press.
- Henitiuk, Valerie (2008). „Going to Bed with Waley: How Murasaki Shikibu Does and Does Not Become World Literature”. Comparative Literature Studies. 45 (1): 40—61. S2CID 161786027. doi:10.1353/cls.0.0010.
- Hirota, Akiko (jesen 1997). „The Tale of Genji: From Heian Classic to Heisei Comic”. Journal of Popular Culture. 31 (2): 29—68. doi:10.1111/j.0022-3840.1997.00029.x.
- Kamens, Edward B (1993). Approaches to Teaching Murasaki Shikibu's The Tale of Genji. New York: Modern Language Association of America.
- Kato, Shuichi (1979). A History of Japanese Literature: The First Thousand Years. David Chibbett. New York: Kodansha International, Ltd. ISBN 978-0-87011-491-5.
- Knapp, Bettina L (proleće 1992). „Lady Murasaki Shikibu's the Tale of Genji: Search for the Mother”. Symposium. 46 (1): 34—48. doi:10.1080/00397709.1992.10733759.
- Kornicki, P. F. (2005). „Unsuitable Books for Women? "Genji Monogatari" and "Ise Monogatari" in Late Seventeenth-Century Japan”. Monumenta Nipponica. 60 (2): 147—193. JSTOR 25066367. S2CID 161154358. doi:10.1353/mni.2005.0021.
- Kokusai Bunka Shinkokai, ur. (1970). Introduction to Classic Japanese Literature. Greenwood Printing. ISBN 978-0-8371-3118-4.
- McCormick, Melissa (2003). „Genji Goes West: The 1510 "Genji Album" and the Visualization of Court and Capital”. The Art Bulletin. 85 (1): 54—85. JSTOR 3177327. doi:10.2307/3177327.
- McCullough, William H (1967). „Japanese Marriage Institutions in the Heian Period”. Harvard Journal of Asiatic Studies. 27: 103—167. JSTOR 2718385. doi:10.2307/2718385.
- Morris, Ivan I (1964). The World of the Shining Prince: Court Life in Ancient Japan. New York: Kodansha International.
- Morris, Ivan I (1971). The Tale of Genji Scroll [Genji monogatari emaki]. Tokyo: Kodansha International.
- Mostow, Joshua S (jesen 1992). „Painted Poems, Forgotten Words. Poem-Pictures and Classical Japanese Literature”. Monumenta Nipponica. 47 (3): 323—346. JSTOR 2385102. doi:10.2307/2385102.
- Mostow, Joshua S (april 1999). „"Picturing" in The Tale of Genji”. The Journal of the Association of Teachers of Japanese. 33 (1): 1—25. JSTOR 489628. doi:10.2307/489628.
- Murase, Miyeko (1983). Iconography of the Tale of Genji : Genji monogatari ekotoba. New York: Weatherhill.
- Murase, Miyeko (2001). The Tale of Genji : Legends and Paintings. New York: G. Braziller.
- Nickerson, Peter (zima 1993). „The Meaning of Matrilocality. Kinship, Property, and Politics in Mid-Heian”. Monumenta Nipponica. 48 (4): 429—67. JSTOR 2385292. doi:10.2307/2385292.
- Nihon Koten Bungaku Daijiten: Kan'yakuban. Tokyo: Iwanami Shoten. 1986. ISBN 4-00-080067-1. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - Okada, H. Richard (1991). Figures of Resistance : Language, Poetry, and Narrating in the Tale of Genji and Other Mid-Heian Texts. Durham: Duke University Press.
- Pekarik, Andrew (1982). Ukifune : Love in the tale of genji. New York: Columbia University Press.
- Puette, William J (1983). Guide to the Tale of Genji by Murasaki Shikibu. Rutland, Vt: C.E. Tuttle. ISBN 9780804814546.
- Rowley, Gillian Gaye (2000). Yosano Akiko and the Tale of Genji. . Ann Arbor, MI: Center for Japanese Studies, University of Michigan. ISBN 9780939512980.
- Seidensticker, Edward G. (1976). The Tale of Genji. 1. Turtle Publishing. ISBN 978-4-8053-0919-3.
- Seidensticker, Edward G. (1976). The Tale of Genji. 2. Turtle Publishing. ISBN 978-4-8053-0920-9.
- Sestili Daniele (1996). Musica e danza del principe Genji. Le arti dello spettacolo nell’antico Giappone. Lucca: LIM,
- Shirane, Haruo (decembar 1985). „The Aesthetics of Power: Politics in the Tale of Genji”. Harvard Journal of Asiatic Studies. 45 (2): 615—47. JSTOR 2718974. doi:10.2307/2718974.
- Shirane, Haruo (1987). The Bridge of Dreams : A Poetics of the Tale of Genji. Stanford, Calif.: Stanford University Press.
- Shirane, Haruo (2008). Envisioning the Tale of Genji: Media, Gender, and Cultural Production. New York: Columbia University Press.
- Stevenson and Ho, Barbara and Cynthia O (2000). Crossing the Bridge : Comparative Essays on Medieval European and Heian Japanese Women Writers. New York: Palgrave. ISBN 9780312221676.
- Tyler, Royall (1999). „"I Am I": Genji and Murasaki”. Monumenta Nipponica. 54 (4): 435—480. JSTOR 2668318. doi:10.2307/2668318.
- Tyler, Royall (2001). The Tale of Genji. New York: Viking.
- Tyler, Royall (mart 2002). „Marriage, Rank and Rape in The Tale of Genji”. Intersections: Gender, History and Culture in the Asian Context. 7.
- Tyler, Royall and Susan (2002). „The Possession of Ukifune”. Asiatica Venetiana. 5: 177—209.
- Tyler, Royall (2003). „Rivalry, Triumph, Folly, Revenge: A Plot Line through the Tale of Genji”. Journal of Japanese Studies. 29 (2): 251—87.
- Ury, Marian (1988). „A Heian Note on the Supernatural”. The Journal of the Association of Teachers of Japanese. 22 (2): 189—94. JSTOR 488941. doi:10.2307/488941.
- Lawrence, Hollendaisde (1958). Nihon Koten Bungaku Taikei 14: Genji Monogatari 1 (na jeziku: Japanese). Tōkyō: Iwanami Shoten. ISBN 978-4-00-060014-9.
- Yoda, Tomiko (decembar 1999). „Fractured Dialogues: Mono no aware and Poetic Communication in the Tale of Genji”. Harvard Journal of Asiatic Studies. 59 (2): 523—57. JSTOR 2652721. doi:10.2307/2652721.
Spoljašnje veze
uredi- The Tale of Genji -- Oxford Text Archive
- The Tale of Genji, 1654 Архивирано на сајту Wayback Machine (6. фебруар 2010)
- Japanese Literature - Including Selections from Genji Monogatari and Classical Poetry and Drama of Japan
- The Texts of Genji Monogatari
- Tale of the Genji woodcuts
- The Picture Scroll of The Tale of Genji
- The Tale of Genji
- The Tale of Genji Audiobooks
- Japan Finance Minister Announces Kyoto Coin Design with The Tale of Genji Theme
- Carving of Picture Scroll of Genji monogatari
- Ohmi Gallery
- Tale of Genji Scroll 18th century anonymous artist Архивирано на сајту Wayback Machine (19. октобар 2017)
- The Tale of Genji by Miyata Masayuki
- World Digital Library presentation of 源氏物語 Genji monogatari: Volume One, Kiritsubo.
- Genji Monogatari public domain audiobook at LibriVox