Problem univerzalija
Problem univerzalija je spor u metafizici oko toga da li univerzalije (opšti pojmovi) realno postoje i kakav je njihov odnos prema pojedinačnim stvarima. Rasprava o univerzalijama je na neki način bila nastavak Aristotelove rasprave sa Platonom.[1]
Postojanje univerzalija je bilo središnje pitanje sholastike. Dva glavna stanovišta u ovoj debati su: realističko koje tvrdi da opšti pojmovi realno postoje i nominalističko koje smatra da postoje samo pojedinačne stvari, a da su opšti pojmovi samo imena (nomina). Unutar ovih pravaca postoje ekstremne i umerene varijante:
- ekstremni realizam zastupa platonističko i novoplatonističko gledište da opšte postoji realno, nezavisno od pojedinačnih stvari. Ovo stanovište izjednačuje stepen opštosti sa stepenom bića i zaključuje da što je nešto opštije, to je realnije.
- umereni realizam priznaje egzistenciju univerzalija, ali tako da se opšta bit individualno oblikuje u svakoj pojedinačnoj stvari.
- ektremni nominalizam smatra da postoje samo pojedinačne stvari, a da je opšti pojam tek reč kojom povezujemo više pojedinačnih stvari.
- umereni nominalizam (ili konceptualizam) drži da opšte postoji u umu kao pojam, ali ne postoji realno kao samostalno biće.
U sporu oko univerzalija Pjer Abelar je zauzimao umeren stav tvrdeći da su univerzalije prvo „pre stvari“ u božjem umu, zatim „u stvarima“ kao jednakost njihovih biti i konačno „posle stvari“ kao pojmovi u ljudskom umu.
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Osnovna pitanja srednjovekovne filozofije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. oktobar 2008), Pristupljeno 24. 4. 2013.