Provenčer bridž (engl. Provencher Paired Bridges) jedan je od mostova za drumski saobraćaj preko Crvene reke u pokrajini Manitoba, Kanada. Most sa četiri kolovozne trake, povezuje centralni deo grada Vinipega sa francuskim kvartom Sveti Bonifatije (Saint-Boniface). Nazvan je po Žozefu Norberu Provanšeu (Provenčeru) franc. Joseph Norbert Provencher, 1787—1853) prvom biskupu u francuskim kvartu Sveti Bonifatije, kasnije episkopu u episkopiji franc. Saint-Boniface de la Rivière Rouge.[1]

Provenčer bridž
Provenčer bridž uparen sa mostom Rijelovo šetalište u Vinipegu
MestoVinipeg
Manitoba
 Kanada
Karakteristike
Dužina197
Istorija
Otvaranje2004.

Uparen je, na istoj lokaciji sa pešačkim mostom Rijelovo šetalište, sa kojimčini jedinstvenu arhitektonsku celinu.[1]

Ubrzo po stavljanju u upotrebu most je zajedno sa mostom Rijelovo šetalište postao popularna turistička destinacija a proglašen je i za jednu od deset najvećih arhitektonskih „ikona” Manitobe.[2]

Položaj uredi

Most je smeštena u blizini ušća Crvene i reke Asinibojn, između dve gradske četvrti, centra grada iForksa (područja od nacionalnog i istorijsko značaja) na zapadnoj obali Crvene reke, i francuske četvrt Sveti Bonifatije na istočnoj obali reke, u Vinipegu, glavnom gradu kanadske pokrajine Manitoba.

Most prati trasu istorijskog mosta Brodvej, koji se srušio tokom prolećne poplave početkom 19. veka.[3]

Istorija uredi

 
Trajekt je bio prvi način prelaska Crvene reke
Trajekt

Prvi način prelaska, stanovnika i prevoznih sredstava preko Crvena reka Severa bio je trajektom, koji je povezivao Brodvej na zapadu sa Provanše Bilvad na istoku.

Ugovor o korišćenju trajekta otkazan je 1879. godine nakon što je predložena izgradnja prvog mosta.

Prvobitni most

Prvi most („stari most") prvobitno je nosio naziv Brodvejski most (engl. Broadway bridge), jer je povezivao gradsku četvrt Brodvej se Provanše Bilvadom sa druge strane reke.

Izgradnja mosta započeta je 1881. godine, a završena u aprilu 1882. godine. Most je srušen 1917. godine, nakon predloga za izgradnju novijeg i savremenijeg.

Drugi most

Drugi most svečano je pušten u saobraćaj 1918. godine, i time je zamenio stari Brodvejski most. On je umesto da se poveže sa gradskom četvrti Brodvej na zapadu, lociran oko 500 metara severnije, kako bi bio u sastavu bulevara engl. Winnipeg Route 52. Izgradnja mosta počela je 1911. godine a završena je 1912. godine.

Srušen je 2001. godine kada je započeta izgradnja trećeg mosta.

Treći most

Treći most („moderni most") zapravo se sastoji od dva mosta — mosta za saobraćaj vozila i pešačkog mosta. Po prvobitnom planu trebalo je da poveže Jork sa avenijom engl. St. Mary Avenues to Provencher Boulevard, ali se od ovog predloga odustalo 1997. godine, kada je doneta odluka da se zemljište, na zapadnoj obali Crvene reke (u Forksu) kortisti za izgradnju Kanadskog muzeja ljudskih prava.[4]

Gradnja mosta započela je 20. jula 2001. godine a završen je svečanim otvaranjem mosta u septembru 2003. godine, nakon 97 godina od izgradnje prvog mosta. Pešački most, koji je uparen sa ovom mostom, građen je godinu dana kasnije i pušten u saboraćaj leta 2004. godine

Pogled na oba mosta i gradsku četvrt Sveti Bonifatije

Arhitektura i tok radova uredi

Estetika i savremena arhitektonska rešenja, koja se u 21. veku sve više i više primenjuje u svetu pri izgradnji mostova i drugih masivnih građanskim struktura, prihvaćena je i pri izradi novog Provanšeovog mosta koji je trebalo da zameni preko 90 godina stari most. Naime grad Vinipeg je ovom prilikom odustao od hladnih "utilitarnih" struktura prošlosti i usvojio viziju savremenog dizajna koji poštuje estetiku i lepotu u građevinarstvu., i za realizaciju ideje o novom Provanšeovom mostu angažovao eminentne dizajnere, koji su od budućeg mosta terbali da načine, ne samo funkcionalni objekat već i neku vrstu simbola posvećenosti gradskih službi obnovi centralnog jezgra Vinipega.[4]

Izradi konačnog koncept prethodio je obiman proces konsultacija sa firmom „Vordrep inžinjenjring Vinipeg” — primarnim konsultantom, koji je trajao oko 30 meseci. Arhitekta Gaburi (Gaboury Prfontaine Perry) uradio je kompletni arhitektonski dizajn mosta od koncepta do završetka projekta, a glavni konsultant na izgradnji mosta, bili je firma Vordrep stručnjaci, koji su pored usluge ugovaranja sa izvođaćima pružali i rezidencijalne inženjerske usluge tokom izgradnje mosta.[4]

Ukupni troškovi projekta bili su oko 80 miliona dolara, i uključuili su izgradnju oba mosta, prilazne puteve, podzemne radove i komunalne usluge. Radovi na uređenju prostora oko mosta naknadno su plaćeni i završeni sledećeg proleća po puštanju pešačkog mosta u saobraćaj (2004).

Tako je nastao jedinstveno delo uparenih mostova koji su se sastojali od suspendiranog pešačkog mosta (sa pešačkom i biciklističkom stazom) i saaobraćajnog mosta (sa četiri kolovozne trake), čija se zajednička osnova nalazi na istočnoj obali Crvene reke u četvrti Sveti Bonifatije.[4]

Ovaj 280 metara dug betonski most poseduje inovativne karakteristike, kao što su betonse komore sa čeličnim omotačem, izgrađene na većoj visini iznad nivoa reke, koji su eliminisali potrebu za masivnim iskopavanjima i izradom privremenih brana. Inovativnost je takođe omogućila da se posao lako obavlja i u zimskoj sezoni, izbegavajući probleme sa topljenjem leda na Crvenoj reci i prolećnim poplavama.[4]

Da bi se izbegli saobraćajni i poslovni poremećaji, mostovi su građeni u fazama. Gradnja sobraćajnog mosta započeta je 2001. godine, a završen je u oktobru 2003. godine. Dok je gradnja pešačkog most širokog 5 i dug 250 metar započet 2003. godine a završena godinu dana kasnije 2004. godine.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ a b „Esplanade Riel Pedestrian Bridge”. Tourism Winnipeg. Arhivirano iz originala 22. 03. 2016. g. Pristupljeno 29. 3. 2016. 
  2. ^ Top 10 Manitoba architectural icons. 2015 Travel Manitoba. Arhivirano iz originala 18. 04. 2016. g. Pristupljeno 12. 6. 2016. 
  3. ^ „Crossing the Red River — Tait had a new steam ferry built to link Winnipeg and St. Boniface”. www.winnipegrealestatenews.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 13. 04. 2019. g. Pristupljeno 30. 6. 2020.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  4. ^ a b v g d „Provencher Bridges”. Annex Business Media, 2018. Pristupljeno 6. 4. 2018. 

Spoljašnje veze uredi