Provincija Noto
Noto (jap. 能登国) je jedna od 66 istorijskih provincija Japana, koja je postojala od početka 8. veka (zakon Taiho iz 703. godine) do Mejdži reformi u drugoj polovini 19. veka. Noto je zauzimao istoimeno poluostrvo, na severnoj obali ostrva Honšu, u oblasti Hokurikudo.[1]
Carskim dekretom od 29. avgusta 1871. sve postojeće provincije zamenjene su prefekturama.[2]Teritorija provincije Noto odgovara severnom delu današnje prefekture Išikava.[3][4]
Geografija uredi
Noto je zauzimao istoimeno poluostrvo, na severnoj obali ostrva Honšu, u oblasti Hokurikudo.[1] Noto se graničio sa provincijama Kaga i Eču na jugu, dok je sa severa, istoka i zapada bio okružen Japanskim morem.[5]
Istorija uredi
Tokom perioda Muromači (1333-1573) provincija Noto bila je pod upravom guvernera (šugo) iz porodice Hatekajama (rođaka šoguna Ašikaga), sa prestonicom u zamku Nanao. U anarhiji perioda Sengoku, vlast guvernera se urušila raspadom šogunata tokom 1550-1560, a uzdigle su se lokalne velikaške porodice Čo i Jusa, bivši vazali porodice Hatekajama, koje su se borile za prevlast u provinciji. Pošto je porodica Čo tokom 1570-ih tražila podršku Oda Nobunage (u to vreme gospodara Kjota i okolnih provincija), porodica Jusa okrenula se Nobunaginom neprijatelju Uesugi Kenšinu, gospodaru provincije Ečigo. Porodica Jusa pomogla je Kenšinovu invaziju provincije Noto 1576: 15. septembra 1577, dok su snage klana Uesugi opsedale Nanao, grupa zaverenika koju je predvodio Jusa Cugumicu pobila je sve članove porodice Čo u zamku i predala ga Kenšinu. Posle Kenšinove smrti (1578), provincija je pala pod vlast Oda Nobunage (1581), a svi članovi porodice Jusa, iako su se pokorili dobrovoljno, pobijeni su od preživelih članova porodice Čo koji su bili u Nobunaginoj službi.[6]
Reference uredi
- ^ a b Hall, John Whitney (1988—1999). The Cambridge history of Japan (Volume 3). 耕造. 山村. Cambridge, UK: Cambridge University Press. str. xviii. ISBN 0-521-22352-0. OCLC 17483588.
- ^ Hall, John Whitney (1988—1999). The Cambridge history of Japan (Volume 5). 耕造. 山村. Cambridge, UK: Cambridge University Press. str. 633. ISBN 0-521-22352-0. OCLC 17483588.
- ^ Ōta, Gyūichi (2011). The chronicle of Lord Nobunaga. J. S. A. Elisonas, Jeroen Pieter Lamers. Leiden: Brill. str. 3. ISBN 978-90-04-20456-0. OCLC 743693801.
- ^ Chaplin, Danny (2018). Sengoku Jidai. Nobunaga, Hideyoshi and Ieyasu: Three Unifiers of Japan. CreateSpace. str. 7—31. ISBN 978-1983450204.
- ^ Hall, John Whitney (1988—1999). The Cambridge history of Japan (Volume 2). 耕造. 山村. Cambridge, UK: Cambridge University Press. str. xxiv. ISBN 0-521-22352-0. OCLC 17483588.
- ^ Ōta, Gyūichi (2011). The chronicle of Lord Nobunaga. J. S. A. Elisonas, Jeroen Pieter Lamers. Leiden: Brill. str. 402—403. ISBN 978-90-04-20456-0. OCLC 743693801.
Literatura uredi
- Hall, John Whitney (1988—1999). The Cambridge history of Japan. 耕造. 山村. Cambridge, UK: Cambridge University Press. str. XXIV. ISBN 0-521-22352-0. OCLC 17483588.
- Ōta, Gyūichi (2011). The chronicle of Lord Nobunaga. J. S. A. Elisonas, Jeroen Pieter Lamers. Leiden: Brill. str. 3. ISBN 978-90-04-20456-0. OCLC 743693801.