Птице у устима

Ptice u ustima (šp. Pájaros en la boca y otros cuentos) su izabrane priče Samante Šveblin (šp. Samanta Schweblin) iz 2008. godine koje su objavljene 2015. godine na srpskom jeziku.

Ptice u ustima
Ptice u ustima, 2015.
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovPájaros en la boca y otros cuentos
AutorSamanta Šveblin
Zemlja Argentina
Jezikšpanski
Izdavanje
Datum2008. godina
Prevod
PrevodilacBranko Anđić

Kratke priče

uredi

Ptice u ustima i druge priče: izabrane priče izbor su od 16 priča iz obe dosadašnje knjige Samante Šveblin, uz dodatak priče Olingiris, štampane 2010. u časopisu Grant, a koja je deo još neobjavljenog rukopisa. Izbor je sačinio i priče preveo Branko Anđić. U pričama postoji latentna napetost (Ptice u ustima, U stepi), stalni prizvuk horora (Pod zemljom, Očajne žene), kao i apsurda (Crne rupe). Čak i u anegdotama trivijalnog sadržaja (Deda Mraz spava kod nas, Glave o asfalt) od svakodnevnog života se pravi začarani krug iz kog je nemoguće naći izlaz. Gorki humor neretko je rezultat nesporazuma među akterima.[1][2] Odnos pisca prema prepoznatljivoj stvarnosti različit je i menja se iz priče u priču, u rasponu od „citiranja“ realnosti, barem u početku priče, koje potom biva podrivano uplivom apsurda ili fantastičkih elemenata, sve do ubrzanog odmicanja od nje, koje počinje bezmalo u prvoj rečenici, nakon koje se ulazi u sasvim drugu realnost i paralelni svemir.[1]

O Samanti Šveblin

uredi

Autorka spada u najpoznatije savremene argentinske pripovedače i prevođena je na 15-tak jezika. Šveblin, po sopstvenom priznanju, veruje u zanimljivu i podsticajnu književnost, a užasava se dosadne. Ona uglavnom piše priče koje su zahtevna forma koja stalno stavlja na probu autorov talenat i sposobnost da bude uverljiv i uzbudljiv.[3][1] Britanski književni časopis Grant svrstao ju je 2010. godine među 22 najbolja pisca španskog govornog područja mlađa od 35 godina.[1]

Stil pisanja

uredi

Šveblin pokušava da u banalnim svakodnevnim situacijama predstavi kombinaciju književnosti apsurda, fantastike i horora. Izgrađuje šturi jezik bez prideva. Njeni dijalozi kao da su deo neke Beketovske drame gde sve što se kaže postaje sve gore i gore. Pripovedački stil Samante Šveblin složeniji je nego što to nagoveštavaju njene jednostavne, strepnjom prožete rečenice. Njeni protagonisti teže da pobegnu iz svoje stvarnosti u neku drugu, blagorodniju.[4]

Nagrade

uredi

Samanta Šveblin je 2008. godine dobila nagradu za knjigu priča Kasa de las Amerikas. To je ugledno kontinentalno priznanje koje se već decenijama dodeljuje na Kubiautorima sa španskog govornog područja.[2]

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d „Ilija Bakić:Šveblin, provokativna književna pojava”. Dnevnik. Pristupljeno 05. 9. 2018. 
  2. ^ a b Šveblin, Samanta (2015). Branko Anđić: Samanta Šveblin - glas iz ishodišta nereda. U: Ptice u ustima. Zrenjanin, Novi Sad: Agora. str. 147—149. 
  3. ^ Bakić, Ilija. „Stalno primicanje (be)smislu - "Ptice u ustima i druge priče: izabrane priče" Samanta Šveblin; izdavač Agora, Zrenjanin, 2015.”. Ilijada. Pristupljeno 21. 08. 2018. 
  4. ^ Šveblin, Samanta (2017). Spasonosna razdaljina. Zrenjanin; Novi Sad: Agora. str. 113—118. 

Spoljašnje veze

uredi