Pušer 2 (dan. Pusher II), ili Diler 2, pod punim naslovom Pušer 2: Sa krvlju na mojim rukama, danski je kriminalistički film iz 2004. godine, koji je režirao Nikolas Vajnding Refn. Glavne uloge tumače Mads Mikelsen, Leif Silvester Petersen i Zlatko Burić.[1] U pitanju je drugi film u trilogiji Pušer, koji prikazuje živote kriminalaca u Kopenhagenu.[1]

Pušer 2
Filmski poster
Izvorni naslovPusher II
Žanrkriminalistički film
RežijaNikolas Vajnding Refn
ScenarioNikolas Vajnding Refn
ProducentNikolas Vajnding Refn
Džoni Andersen
Henrik Danstrup
Glavne ulogeMads Mikelsen
Leif Silvester Petersen
Zlatko Burić
MuzikaPeter Peter
Peter Kajd
Povl Kristijan (tema)
Direktor
fotografije
Morten Sjoborg
MontažaJanus Bileskov Jansen
En Osterud
StudioBilly's People
Nordisk Film
DistributerNordisk Film
Magnolia Pictures
Godina2004.
Trajanje100 minuta
Zemlja Danska
Jezikdanski
srpski
engleski
njemački
Prethodni
Sledeći
IMDb veza

Radnja

uredi
 Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Toni, koji svakog dana treba da izađe iz zatvora, pažljivo sluša priču svog cimera - pobedio je strah od četvorice razbojnika koji su pokušali da mu oduzmu posao otvorivši vatru na njihov automobil iz pištolja. Jedan metak je pogodio rezervoar za gorivo, a četvorica su živi izgoreli u svom automobilu. Da sumiramo rečeno, zatvorenik je rekao da postoji samo jedna razlika između njega i Tonija - nad Tonijem je i dalje vladao strah.

U potrazi za zaradom, Toni dolazi u garažu svog oca, kriminalnog bosa poznatog kao Djuk/Vojvoda. Veoma hladno dočekuje sina i sa velikom neradom mu daje posao. Od sada svaki Tonijev pokušaj da se pokaže završava se njegovim ponižavanjem.

Dok sa bratom Redom razgovara o mogućnosti krađe automobila, Djuk je demonstrativno snishodljiv prema Tonijevom mišljenju. Dok se Djukova družina zabavlja u javnoj kući, Toni ne može da se uzbudi i sramotno napušta establišment. Na putu do očeve garaže, posluša iznenadni impuls i ukrade crveni ferari, što razbesni vojvodu – takav automobil je lako uočiti. Nakon što je sa Djukovim ljudima opljačkao prodavnicu automobila, tetoviranom banditu nije mesto u autu i ​​Toni traži od Reda da ga pusti u prtljažnik.

Prostitutka Šarlot govori Toniju da mu je rodila dete i zahteva da donese novac u kuću. Novi otac pristaje da pokrije leđa lokalnog makroa Kurta, zvanog Pusi, dok on sklapa ugovor o kupovini kokaina. Ispostavlja se da je prodavac srpski autoritet Milo, stari Tonijev poznanik. Ali umesto kokaina, Milo je doneo heroin. Kurt u početku odbija da kupi robu, ali bez razmišljanja odlučuje da sklopi posao. Pošto je platio i primio robu, Kurt je pušta u toalet, uplašen neočekivanim kucanjem na vrata. Pisi pokušava da nagovori Srbina da vrati 80 hiljada kruna, koje je makro pozajmio od Vojvode, ali Milo odbija. Sa Kurtovim poslednjim novcem, Toni kupuje najjeftiniji pištolj od trgovca oružjem Muhameda i puca u makroa kako bi dobio na vremenu i lagao vojvodu o oružanom napadu Arapa i uzimanju novca.

Toni prisustvuje O i Gruovom venčanju, gde vojvoda nazdravlja, veličajući vrline svog kolege O i prekorevajući svog sina gubitnika. Frustriran, Toni se puni alkoholom i kokainom i oslobađa svoj bes kada Šarlot ostavlja njihovo dete bez nadzora. Smiren od O, Toni napušta društvo, shvatajući da se ponovo poneo glupo i nedostojno. Na ulici, Pusi ga poziva da mu raznese kuću, nastavljajući tako laž o progonu samog sebe. Toni se slaže, ali kada je u pitanju ubistvo prostitutke u kući, on trči nazad na svatove.

U očajničkom pokušaju da se pomiri sa ocem, Toni se dobrovoljno javlja da ubije svoju bivšu ženu, a sada jednu od Kiskinih prostitutki, Žanet. Dolazi do Kurtovog zaliha, ali nikada ne odlučuje da ubije. Saznavši za to, vojvoda grdi sina i pljune mu u lice. Junak gubi strpljenje i napada vojvodu, mahnito ga bodući šrafcigerom čak i kada je život već napustio telo razbojnika. Dok traži O, Toni pronalazi Šarlot i Greja. Sačekavši pravi trenutak, junak uzima svoje dete, krade novac i napušta grad. Poslednji snimci prikazuju Tonijev potiljak kako napušta Kopenhagen autobusom.

Reference

uredi
  1. ^ a b Lee, Nathan (18. 8. 2006). „Film in Review; The Pusher Trilogy”. The New York Times. 

Spoljašnje veze

uredi