Pljuvaonica ili pljuvalo ili pljuvačnica, limena, staklena ili porcelanska posuda sa antiseptičkim sredstvom, obično 5% rastvorom lizola, u koju se odlaže - pljuje, sekret pljuvačnih žlezda.[1][2]

Šematski prikaz pljuvaonice

Pljuvaonicu je imala svaka javna ustanova i prostorija u kojoj se određeno vrijeme zadržavao veći broj ljudi. (Zravstvene ustanove, stanice...)

Čine je: uredi

  • osnovna posuda za skupljanje sekreta (pljuvačka)
  • konusni poklopac sa otvorom kroz koji se ubacuje sekret (pljuje)


Uvijek je dvodjelana. Sa stalkom ili bez njega. Postojao je i džepni oblik napravnjen od voštanog papira, koga su nosili plućni bolesnici koji iskašljavaju mnogo sekreta.

Dvije funkcije: uredi

  • Nastala je iz potrebe odvajanja i privremenog smještanja pljuvačnog sekreta kao prijeteće opasnosti u izazivanju bolesti, znači kao prevencija, i
  • kao vaspitna mjera disciplinovanja ograničavanja pljuvanja na samo za to određenim, i propisanim mjestima.

Pljuvaonica je bila i zakonski obavezna sve do sedamdesetih godina dvadesetog vijeka.

Pljuvaonica više nema na javnim mjestima.

I danas je, ali ne kao javna društvena posuda, zadržana u nekim medicinskim specijalističkim službama.[3]

Reference uredi

  1. ^ Grupa autora, Popularni medicinski leksikon, NIP , Zagreb, 1955.
  2. ^ Karadžić V. Srpski rječnik, NOLIT, Beograd, (509) 1972.
  3. ^ Grupa autora, Preventivna medicina, Prosveta , Beograd, 1952.