Rabaul
Rabaul je grad i luka na ostrvu Nova Britanija u Bizmarkovom arhipelagu, u državi Papua Nova Gvineja.[1] Do 1994. bio je najvažniji grad na Novoj Britaniji, kada je teško nastradao u vulkanskoj erupciji, posle čega je gradski aerodrom zatvoren, a broj stanovnika je sa oko 17.000 pao na manje od 4.000.
Rabaul Rabaul | |
---|---|
![]() Rabaul sa obližnje vulkanske opservatorije: novi grad je desno, a uništeni stari deo grada je levo (2012) | |
Administrativni podaci | |
Država | ![]() |
Region | Nova Britanija |
Osnovan | 1910. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— | 10.561 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 4° 13′ 00″ J; 152° 11′ 00″ I / 4.21667° J; 152.18333° I |
Istorija
urediGrad su sagradili Nemci 1910. kao administrativni centar oblasti severoistočne Nove Gvineje, severnih Solomonovih ostrva i Bizmarkovog arhipelaga. Početkom Prvog svetskog rata okupirale su ga australijske trupe, a od 17. decembra 1920. bio je pod australijskom upravom kao glavni grad Severoistočne Nove Gvineje.[1]
U drugom svetskom ratu
urediU Drugom svetskom ratu Japanci su zauzeli Rabaul pomorskim desantom 23. januara 1942. i uredili ga kao isturenu operacijsku bazu za dejstva na pravcu Nove Gvineje, Solomonovih ostrva i Australije.[1]
Rabaul je bio jedna od najjače branjenih japanskih baza na Tihom okeanu (oko 90.000 vojnika, 350 protivavionskih i preko 6.500 poljskih topova sa nizom jakih utvrđenih objekata).[2] Tokom rata grad je žestoko bombardovan i opsedan od savezničkih snaga. Oslobođen je tek 6. septembra 1945.[1]
Luka
urediGrad se razvio na severnom delu prostranog i dobro zaštićenog zaliva Blanš (engl. Blanche Bay, dug 6.5, a na ulazu širok 2.75 nautičkih milja). U severnom delu zaliva je zaštićeno sidrište za sve vrste brodova, dubine do 9 m. Grad je povezan redovnim brodskim linijama sa Sidnejom i Brizbejnom, a do erupcije 1994. imao je i aerodrom udaljen 3,5 km od grada. U gradu ima više objekata duvanske i prehrambene industrije.[1]
Reference
uredi- ^ a b v g d Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 7), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1974), str. 566
- ^ Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 6), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1973), str. 154