Rat za Čako
Rat za Čako (šp. Guerra del Chaco) bio je rat između Bolivije i Paragvaja od septembra 1932. do juna 1935. godine, zbog kontrole nad severnim delom regije Gran Čako, za koju se smatralo da je bogata naftom.
Rat za Čako | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() Paragvajski vojnici 1932. | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
![]() |
![]() | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
![]() ![]() ![]() ![]() |
![]() ![]() | ||||||
Jačina | |||||||
220.000[traži se izvor] | 130.000[traži se izvor] | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
50.000 – 80.000 poginulih[1][2] 40.000 ranjenih 21.000 zarobljenih[3] | 35.000 – 50.000 poginulih[4][5] |
Takođe se pominje i kao rat žednih (šp. La Guerra de la Sed), jer su se borbe odvijale u polusušnom području Čakoa.
Rat je bio najkrvaviji vojni sukob u Južnoj Americi tokom 20. veka. Sukobile su se dve najsiromašnije zemlje Južne Amerike, koje su prethodno izgubile teritorije u ratovima tokom 19. veka. Tokom rata, obe zemlje suočavale su se s poteškoćama u snabdevanju svojih vojski, jer su zemlje bez izlaza na more, pa je njihova spoljna trgovina i kupovina oružja zavisila od spremnosti susednih zemalja da im pomognu. Bolivija je uz to imala i loše puteve.
Iako je Bolivija imala unosan prihod od rudarstva i bolje opremljenu i veću vojsku od Paragvaja, ipak je Paragvaj dobio rat, koji je do okončanja rata kontrolisao većinu spornih područja, te je na kraju dobio i dve trećine spornih teritorija prema mirovnim sporazumima.