Револуционарни пут

Revolucionarni put (engl. Revolutionary Road) je američki film iz 2008. koji je režirao Sem Mendiz, po istoimenom romanu Ričarda Jejtsa.

Revolucionarni put
Filmski poster
Žanrdrama
RežijaSem Mendiz
ProducentBobi Koen
Sem Mendiz
Skot Rudin
Glavne ulogeLeonardo Dikaprio
Kejt Vinslet
Keti Bejts
Ketrin Han
MuzikaTomas Njumen
SnimateljRodžer Dikins
Producentska
kuća
Paramount Vantage
Godina2008.
Trajanje119 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžet35,000,000 dolara
Zarada75,981,180 dolara[1]
Veb-sajtrevolutionaryroadmovie.com
IMDb veza

Radnja uredi

 Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Frenk i Ejpril su oduvek sebe videli kao posebne, drugačije i spremne da žive život zasnovan na većim idealima. Tako su, čim su se doselili u svoju novu kuću na Revolucionarnom putu, ponosno objavili svoju nezavisnost od inertnosti predgrađa koja ih okružuje i odlučili da nikada neće biti zarobljeni u društvene stege svog doba. I pored svog šarma, lepote i nepoštovanja normi, Vilerovi shvataju da su postali upravo ono što nisu očekivali: dobar čovek sa stabilnim poslom i bez petlje, ne baš srećna domaćica gladna ispunjenja i strasti, američka porodica s izgubljenim snovima, poput svih drugih. Vođena željom da promeni sudbinu, Ejpril smišlja pustolovan plan da počnu iz početka, da napuste udobnost Konektikata zarad velike nepoznanice Pariza. Ali kada plan počne da se ostvaruje, svaki od supružnika bude gurnut u ekstreme – jedno želi da pobegne po svaku cenu, a drugo želi da sačuva sve što imaju, bez obzira na to kakve kompromise treba načiniti.

O filmu uredi

Emotivno nabijen roman Ričarda Jejtsa iz 1961. - „Revolucionarni put“, uzdrmao je svet književnosti. Glavni likovi romana – mladi ljubavnici s velikim snovima, Frenk i Ejpril Viler – postali su izuzetno prijemčivi čitaocima i do sada su inspirisali žučne rasprave o prirodi braka, ulozi muškarca i žene u modernom društvu i mogućnosti pomirenja stvarnosti porodice, posla i odgovornosti s idealističkim žudnjama mladosti. Kada Frenk i Ejpril smisle plan da ožive svoj brak selidbom u uzbudljivu slobodu Pariza, to podstiče fatalni konflikt njenih snova i njenog straha od toga da neće moći da ih ispuni. Bio je to neobično dug put od knjige do filmskog platna za Jejtsovo remek-delo. Otkad je objavljen, mnoštvo filmadžija želelo je da adaptira roman. Ali nijedan izgledan scenario se nije pojavljivao. Nakon što se odrekao autorskih prava u korist producenta Alberta Rudija za 15.000 dolara – koji ih je zatim prodao Patriku O'Nilu - Ričard Jejts je bezuspešno pokušavao da povrati prava kako bi sam adaptirao roman u film, ali O'Nil, a kasnije i njegova udovica, nisu želeli da se odreknu sopstvene vizije o filmu - ideje o tome kakav bi film ovaj roman mogao da bude. Jejts je umro 1992. godine. "Revolucionarni put“ je bio Jejtsov debitantski roman. Objavljen je kada je on imao 35 godina i istog trenutka ga je bacio u žižu interesovanja u književnom svetu. Tenesi Vilijams je rekao da je neposredno, intenzivno i briljantno živ: „Ako je nešto više potrebno da se stvori remek-delo moderne američke beletristike, ja zasigurno ne znam šta bi to trebalo da bude." Kurt Vonegat je roman nazvao „Velikim Getsbijem“ svog doba. Vilijam Stajron je rekao da je to umešan, ironičan, predivan roman koji zaslužuje da postane klasik. Nije bilo lako naći scenaristu koji je bio voljan da nađe svež ugao iz koga će uraditi adaptaciju ovog romana. Izbor je na kraju pao na Džastina Hejtija, koji ne samo što je scenarista već je isto toliko važan i priznat romanopisac. Bio je nominovan za Bukerovu nagradu za svoj prvenac „Medeni mesec“. Hejti je, iz poštovanja i divljenja prema tome šta je Jejts uspeo da postigne ovim romanom, želeo da u adaptaciji bude što bliži tonu i dijalogu koji je Jejts upotrebio u knjizi, a da u isto vreme potvrdi da je film potpuno drugačija tvorevina od romana. „U romanu imate trenutan pristup unutrašnjem monologu likova, dok u filmu morate dobro da se potrudite da to postignete“, kaže on. „Nadam se da će film inspirisati mnoge da ponovo otkriju Jejtsa i da mu odaju priznanje kakvo je uvek želeo i zasluživao." Sem Mendiz je želeo da odmah evocira Jejtsov detaljan portret konformističke Amerike 1955. godine, istovremeno fokusirajući kameru na vanvremenski bračni konflikt likova. Ideja je bila da se otkrije svet koji se oseća drugačijim – živopisni svet lepo uređenih, ali klaustrofobičnih kuća; visokih, ali bezdušnih gradskih kancelarijskih zgrada; martinijem upotpunjene, ali neprijatne večeri s komšijama – koji je na samo korak udaljen od vašeg sveta. „Najvažnije je bilo stvoriti stvarno okruženje u kome se Frenk i Ejpril zaista osećaju izgubljeno. Želeo sam da naglasim na neki način da je Frenk bio usamljen u gradu, dok je u isto vreme Ejpril bila usamljena u kući. Imate taj vizuelni kontrapunkt u toku celog filma – Frenk u masi ljudi i Ejpril u predgrađu, što pomaže da se izvuče centralna tema priče“, kaže Mendiz.

Uloge uredi

Glumac Uloga
Leonardo Dikaprio Frenk Viler
Kejt Vinslet Ejpril Viler
Keti Bejts Helen Givings
Ketrin Han Mili Kembel
Dejvid Harbor Šep Kembel
Majkl Šenon Džon Givings
Ričard Iston Hauard Givings
Zoi Kazan Morin
Džej Olkat Sanders Bart Polok

Reference uredi

  1. ^ „Revolutionary Road (2008)”. Box Office Mojo. 

Spoljašnje veze uredi