redimejd (engl. ready-made), ime koje je Marsel Dišan dao vrsti djela koje je izmislio, a sastoji se od nasumično izabranog masovno proizvedenog potrošačkog proizvoda (artikla), izolovanog iz njegovog funkcionalnog konteksta i prikazanog kao umjetničko djelo. Njegov prvi redimejd (1913) bio je točak od bicikla, koji je montirao na kuhinjsku stolicu. Strogo govoreći, ovo je bio „asistirani redimejd”.

Marsel Dišan, Fontana, 1917. Fotografija: Akfred Stajglic (Alfred Stieglitz)

U razgovoru sa Pjerom Kabanom i u odgovoru na pitanje o nastanku redimejda Dišan kaže: „Riječ ’redimejd’ nije se pojavila sve do 1915. kada sam otišao u Sjedinjene Države. Bila je to zanimljiva riječ, ali kada sam postavio točak bicikla na postolje, sa volanom nadole, nije postojala ideja ’redimejda’ ili nešto slično. To je bila čista razonoda. Nisam imao poseban razlog da ga načnim, ni namjeru da ga pokažem, niti bilo šta da opišem”. [1]

Ubrzo su uslijedili i drugi redimejdi kao Stalak za flaše (Bottle Rack; 1914), Avans slomljene ruke (In Advance of the Broken Arm; u stvari prosta lopata za snijeg, 1915) i proslavljena Fontana (Fountain; u Njujorku 1917.) — pisoar koji je potpisao kao R. Mutt aludirajući na ime firme proizvođača sanitarija; većina „originala” pomenutih djela je nestala, ali postoji „nekoliko” (ne zna se koliko) njihovih replika u različitim muzejima moderne i savremene umjetnosti širom svijeta.

Redimejd se može smatrati vrstom objet trouvé (nađenog predmeta), iako je sam Dišan napravio jasnu razliku između ova dva koncepta, ističući da se objet trouvé otkriva i bira zbog svojih zanimljivih estetskih kvaliteta, ljepote i jedinstvenosti. Suprotno, redimejd je jedan — bilo koji — od predmeta masovne proizvodnje koji se nipočemu međusobno ne ističu. Treba napomenuti da engleska riječ ready-made (koju je Dišan ovdje „prisvojio”) u svom primarnom značenju označava bilo koji „potrošački proizvod napravljen po standardnim mjerama industrije”. Dakle, nađeni predmet (objekt) podrazumijeva vježbu ukusa u izboru, dok redimejd ne. Kada je Udruženja nezavisnih umjetnika odbilo da izloži Fontanu, Dišan je branio svoje stvaralaštvo napisavši:

„Nevažno je da li je gospodin Mutt svojim rukama napravio Fontanu ili ne. On ju je ODABRAO. Uzeo je običan predmet svakodnevnice, i predstavio ga tako da je njegov upotrebni značaj nestao pod novim imenom i novom tačkom gledišta… [on] je stvorio novu misao za taj predmet.”

— Marsel Dišan, avangardni časopis The Blind Man[2]

Redimejd je jedno od trajnih nasljeđa dadaizma, posebno bitan za koncept prisvajanja u modernoj i savremenoj umjetnosti.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Pierre Cabanne, Dialogues with Marcel Duchamp, str. 47.
  2. ^ https://www.tate.org.uk/art/art-terms/r/readymade

Literatura uredi

  • Judovitz, Dalia, Unpacking Duchamp: Art in Transit, Berkeley : University of California Press, 1995 ::: primerak: archive.org

Spoljašnje veze uredi