Remi je igra odnosno porodica popularnih igara kartama. Igra se prvi put pojavila početkom 20. veka, a verovatno je potekla iz meksičke igre conquian. Osnovna varijanta remija (obični remi), je poznat u literaturi o igrama sa kartama, kao „Strejt remi“ (engl. Straight Rummy). Sredinom 20. veka, remi doživljava ekspanziju, pa danas postoji nekoliko stotina varijanti, kao i niz sličnih igara, a sve ih karakteriše zajednički cilj; što pre se osloboditi karata iz ruku. Mnogi igrači koriste ime remi, vezano za igru pod nazivom (engl. 500 Rum), u kojoj se može uzeti više od jedne karte iz grupe (gomile ili hrpe), bačenih karata [1].

Remi
Partija remija.
PorekloMeksiko
TipIgara na kombinacije
Igrača2-4 (moguće 6 igrača)
VeštinePažljivost
Uzrast7+
Karata52 (moguće 104 + džokeri)
ŠpilAnglo-američke
Smerkazaljka časovnika
Jačina karata
(od najvišeg do najnižeg)
A K Q J 10 9 ...
Dužina igre20 minuta
Srodne igre
Kanasta, Mah Jong, Kaloki.

Vrlo važna karakteristika Remi-igara je da se ne igraju na štihove (igara na štihove), već se isključivo svode na slaganje kombinacija. One se mogu formirati u rukama, ili na stolu, u zavisnosti od vrste Remija. Treba naglasiti, da je remi, uz poker i kanastu, klasičan predstavnik igara na kombinacije.

Istorijat uredi

Smatra se da je kartaška igra remi, nastala tokom 19. veka i još uvek postoje različite teorije kako se počela igrati. Prema jednoj teoriji, igra je nastala u Španiji. Opravdanje za ovu teoriju je jedna od najstarijih Remi igara, koja se zvala conquian. Iz Španije se igra preselila u Meksiko. Krajem 19. veka ova igra je pogodila američki jug i Teksas, gde se često spominje pod imenom cooncan. Zatim se priča nastavlja kada je igra došla u Englesku i dobila ime „rum“ (u engleskom slengu - verovatnoća), da bi se ponovno vratila u SAD i postala popularna kao Remi (engl. Rummy).

Prema drugim podacima, takođe iz istog period, ali sa istoka Azije. Vezu današnje igre sa Kinom pronalaze u sličnosti remija sa tadašnjim kineskim kartaškim igrama. Sve ove igre imale su sličan cilj, a to je skupiti određeni set karata i na taj način pobedi. Isto tako, velika sličnost remija i popularne kineske igre mah jong daje dodatnu potvrdu ovoj teoriji.

Francuska verzija; ova teorija je sasvim konkretna i jednostavna u poređenju sa prethodne dve. Prema ovoj verziji igra Remi je nastala iz pokera. Obe igre imaju sličnosti, ali naravno i različitosti. Cilj ovih igara je potpuno drugačiji, dok sličnost jeste u osnovnoj formaciji karata. Setovi karata kojima težite u remiju su isti kao kombinacija skala ili kenta u pokeru, a grupe istih karata podsećaju na triling i poker [2].

Osnovna varijanta uredi

Karte uredi

 
Izložene karte.

Igra se najbolje igra sa dva do četiri igrača, ali može da učestvuje i do šest igrača. Može da se igra sa fiksnim brojem deljenja, a isto tako može da se igra do postizanja zacrtanog broja bodova. Broj deljenja ili ciljni rezultat treba da bude dogovoreno pre početka partije.

U remiju se koriste standardni engleski špilovi, od po 52 karte. Kod nekih varijanti su u pitanju dva spojena špila, pri čemu se špilovima pridodaju jedan ili više džokera, koji imaju ulogu zamene ostalih karata. Osnovna varijanta (obični remi), igra se samo sa jednim špilom, bez džokera.

Deljenje uredi

Prvi delitelj je slučajno izabran i oni se naizmenično menjaju (dva igrača), odnosno menjaju se u smeru kazaljke na satu, ako u igri učestvuje više od dva igrača. U igri sa dva igrača, svaki igrač dobija ruku od deset karata. Sedam karata se deli svakom igraču, ako igraju tri ili četiri igrača, a kada igra pet ili šest, svaki igrač dobija šest karata. Karte se dele jedna po jedna, i nakon deljenja, sledeća karta se postavlja licem nagore na stolu, kako bi se označio početak grupe bačenih karata, a ostatak se postavlja licem nadole pored nje (zalihe).

Broj karata koji se deli zavisi od broja igrača na način kao što je prikazano u sledećoj tabeli [3]:

Broj igrača Broj karata
2 igrača 10 karata svakom
3-4 igrača 7 karata svakom
5-6 igrača 6 karata svakom

Cilj igre uredi

 
Skup karta iste vrednosti.

Cilj igre je osloboditi se svih karata u ruci.

Postoje tri načina da se igrač oslobodi karata: spuštanje ili izlaganje karata (engl. melding), dodavanje (engl. laying off) i bacanje karte (engl. Discarding):

  • Izlaganje se odnosi postavljanje kombinacije karata iz ruke licem prema gore ispred sebe na stolu. Postoje dve vrste kombinacija koje mogu biti povezane,
    a to su nizovi (niz povezanih karata iste boje, pr. 8♣,9♣,10♣, J♣,) i grupe (skup karta iste vrednosti, pr. 3♣, 3♠, 3, 3).
  • Dodavanje karte ili karata iz ruke na izložene karte, koje su već na stolu. Da bi karta bila dodata, ona mora činiti kombinaciju sa spojenim kartama (pr. A♣ se može dodati na 2♣,3♣,4♣).
  • Bacanje karte se odnosi na oslobađanje karte iz ruke i postavljanje na vrh hrpe bačenih karata, nakon čega je sledeći igrač na redu.

Tok igre uredi

Dva igrača naizmenično igraju počev od igrača koji nije delio karte, ako igra više od dva igrača, oni se smenjuju u smeru kazaljke na satu, počev od igrača koji se nalazi sa leve strane igrača koji je delio karte.

Svaki krug se sastoji od sledećih delova:

  1. Podizanje karte: da bi igrač počeo sa igrom, on prethodno mora da podigne jednu kartu iz zaliha ili sa vrha grupe odbačenih karata. Odbačene karte su okrenute licem nagore, pa igrač unapred zna koju kartu uzima, a ako igrač odluči da podigne kartu iz zaliha on je uzima i pritom je ne pokazuje ostalim igračima.
  2. Spuštanje karata: ako igrač ima validnu grupu ili niz u svojim rukama, on može da ih spusti ispred sebe na sto, tako da budu okrenute licem prema gore. Pravilo je da igrač ne može da spusti više od jedna kombinacije po krugu i spuštanje karata je opciono. Igrač ne mora da spusti karte, samo zato što to može.
  3. Dodavanje karte/karata:takođe je opciono. Igrač može dodati karte grupi ili nizu, koji je prethodno spušten na sto. Bez obzira da li je sam igrač spustio karte ili je to učinio neko drugi. U ovom slučaju ne postoji ograničenje u broju karata koje igrač može da doda po jednom krugu.
  4. Bacanje karte:igrač na kraju svog kruga baca kartu. On mora baciti jednu kartu iz svoje ruke na vrh grupe odbačenih karata. Pravilo je da igrač ne sme da baci istu kartu koju je uzeo sa vrha grupe bačenih karata i pritom ostaviti karte u ruci neizmenjene. Mora da baci drugu kartu. Međutim, on može da je baci u sledećem krugu. Ako se odluči da podigne kartu iz zaliha, u tom slučaju je može baciti u istom krugu.

Ako su zalihe karata potrošene i sledeći igrač ne želi da uzme kartu sa vrha bačenih karata, bačene kare se okreću bez mešanja kako bi se formirala nova zaliha i igra se nastavlja. Igrač pobeđuje „izlaskom“, spuštanjem, dodavanjem ili bacanjem poslednje karte, nakon čega se partija završava i ostali igrači nemaju pravo da dodaju ili spuštaju karte iako imaju validne kombinacije u rukama.

Bodovanje uredi

Kada igrač izađe, ostalim igračima se dodaje vrednost svih karata koje su im ostale u rukama, prema pravilu:

  • Slike kartice (K, Q, J) nose 10 poena,
  • Asovi nose, 1 poen,
  • Karte sa brojevima vrede isto kao njihove nominalne vrednosti - pr. šest vredi 6 poena.

Ukupna vrednost svih karata u rukama ostalih igrača se dodaje na kumulativni rezultat pobednika.

Igra se nastavlja sve dok igrač ne dostigne cilj (br. poena) koji je dogovoren početka igre, ili do dogovorenog broja deljenja.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ www.pagat.com/rummy, Pristupljeno 24. 4. 2013.
  2. ^ www.remionline.info:Istorijat remija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. avgust 2010), Pristupljeno 24. 4. 2013.
  3. ^ rummy.com:The Rules of Rummy - How To Play Rummy, (Pravila remija) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. maj 2010), Pristupljeno 24. 4. 2013.

Spoljašnje veze uredi