Википедија

Rendgen (šah)

Ovaj članak koristi algebarsku šahovsku notaciju kako bi se opisali šahovski potezi.


U šahu, termin iks rej ili iks rej napad je sinonim koji se nekada koristi za ražanj.[1][2][3] Može se odnositi na šahovku taktiku gdje je figura ili:

  • indirektno napadnuta od strane protivničkih figura kroz drugu figuru ili figure, ili
  • brani prijateljsku figuru preko neprijateljske figure.

Primjeri

uredi
abcdefgh
8
 
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Pozicija koja proizilazi iz otvaranja tango crnih skakača: crnov top napada bijelog pješaka na e4.
abcdefgh
8
 
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Pozicija poslije 21. Lh4+ 22. Kf1; poslije 22. f5, crnov top na g8 indirektno napada bijelog kralja na g1.

Druga upotreba koja se vidi u poziciji lijevo, koja proističe iz otvaranja tango crnih skakača poslije 1. d4 Sf6 2. c4 Nc6 3. Sf3 e6 4. a3 d6 5. Sc3 g6!? 6. e4 Lg7 7. Le2 0-0 8. 0-0 Te8 9. Le3 e5 10. d5 Sd4! Autori Ričard Paliser i Georgi Orlov, u svojim knjigama o tom otvaranju obojica primjećuju da crnov top na e8 indirektno napada (eng. X-rays) bijelog e-pješaka kroz crnog pješaka na e5. Ako 11. Sxd4 exd4 12. Lxd4 Sxe4 13. Sxe4 Txe4.[4][5] Identična pozicija je postignuta, osim što bijeli nije igrao a2–a3, u kraljevoj indijskoj odbrani poslije 1. d4 Sf6 2. c4 g6 3. Sc3 Lg7 4. e4 d6 5. Sf3 0-0 6. Le2 e5 7. 0-0 Sc6 8. Le3 Te8 9. d5 Sd4![6]

Iz pozicije desno, proizlažeći iz Svešnikove varijante sicilijanske odbrane, Atanas Kolev i Trajko Nedev opažaju, "Na f1 kralj je indirekto napadnut od strane f8 topa". Oni analiziraju mogući nastavak 22. f5 23. e:f5 L:f5 24. S:f5 T:f5 25. Dg4 Lg5 (iskorištavajući vezivanje duž f kolone) 26. Kg2? L:f4 27. S:f4 Tg5 28. S:g6+ Kg7 i bijeli je predao u Delhev–Kotanijan, Kusadasi 2006.[7]

abcdefgh
8
 
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Krasenkov–Sejravan, pozicija poslije 23. Dd8–h4!: crma dama indirektno napada bijelog pješaka na d4.
abcdefgh
8
 
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Rauzer–Botvinik: Kaferti i Tajmanov sugestija 15. Df2, uklanjanje dame sa indirektnog napada crnog topa.

Pozicija na lijevoj strani nastaje poslije 23. Dd8–g4! u Krasenkov–Sejravan, 34. šahovska olimpijada, Istanbul 2000. Majkl Rode piše o Sejravanom 23. potezu, "Držanje stvari kroz iks rej na pješaka na d4." Crni bi mogao odgovoriti ili sa 24. e5 ili 24. e:d5 sa 24. D:d4+.[8]

Gerald Abrahams aludira na iks rej koncept, bez korištenja tog tremina, kada on citira aforizam, "Stavite svogtopa na liniju njegove dame, bez obzira na to koliko drugih komada interveniše." He writes, "Ta pjesma loših stihova uključuje neko iskustvo".[9] Budući svketski šampion je igrao na taj način u Rauzer–Botvinik, SSSR prvenstvo 1933. Dva poteza prije nego što se pozicija na desnoj strani postigla, Botvinik je igrao 13. Tfd8, indirektno napadjuči bijelu damu kroz pješaka na d6. Sada Bernard Kaferti i Mark Taimanov sugestiraju "15. Df2 da se udalji od 'iks rej' napada od strane d8 topa".[10] Umjesto toga, igra se nastavila 15. Tac1 e5! 16. b3 d5!!, iskorištavajuči damin položaj na istoj koloni kao i top i vodeći do pobjede Botvinika 13 poteza kasnije.[11][12]

abcdefgh
8
 
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Petrosian–Ree, position after 8.Qd1–b3; the queen X-rays Black's pawn on b7.
abcdefgh
8
 
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Dorfman–Tseshkovsky: Black, on move, exploits his queen's X-ray of White's king along the b8–h2 diagonal.

Pozicija na lijevo je proizišla iz engleskog otvaranja u famoznoj minijaturi Petrosian–Re, Vijk an Ze 1971 poslije 1. c4 e5 2. Sc3 Sf6 3. Sf3 Sc6 4. g3 Lb4 5. Sd5 S:d5 6. c:d5 e4?? 7. d:c6 e:f3 8. Db3![13] Autor Jakov Nejštadt citira igru kao primjer "iks reja".[14] Crni je predeao zato što je bijela dama indirekto napala njegovog pješaka na b7, preko crnog lovca na b4 osvaja figuru poslije, 8. a5 (ili 8. De7) 9. a3 Lc5 10. c:b7.[15]

Gorenavedeni primjeri uključuju latentni napad duž reda ili kolone. Latentni napad duž dijagonale se takođe naziva iks rej. Pozicija nadesno nastala u partiji Dorman–Tešehovski, 46. SSSR prvenstvo Tbilisi 1978. Kaferti i Tajmanov pišu, "Crni može iskoristiti iks rej napad njegove dame na na protivničkog kralja da prekine bijeli bastion". Crni je eksploatisao iks rej duž b8–h2 i pobijedio brzo poslije 48. g5! 49. h:g5 h4! sa odlučnim napadom.[16] Igra je zaključena 50. g6 K:g6 51. Da6+ Kg5 52. g:h4+ K:f4 53. Dc4+ Ke3+ 54. Kh3 KF2+ 55. D:b3 S:g5+! a bijeli je predao u svejtlu 56. h:g5 Dh8#.[16][17]

abcdefgh
8
 
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
abcdefgh
8
 
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Bijeli osvaja pješaka sa iks rejom 1. S:b7!

Treću upotrebu daje američki majstor i pisac Brus Padolfini, koji navodi da jedno korišćenje iks reja je "odbrana rađnje duž kolone, reda ili dijegonale" koja "štiti prijateljskog čoveka preko protivničkog u sredini duž iste linije moći".[18] Džrermi Silvan koristi tremin u istom slučaju, ilustrujući iks rej sa dva dijagrama na lijevo i desno. U lijevom diajgramu, bijeli pobjeđuje sa iks rejom 1.D:d8+! praćeno sa 1. T:d8 2. T:d8+ (imajte na umu kako je bijeli top odbranio svoju kraljicu kroz crnog topa na d5) D:d8 3. T:d8# ili 1. D:d8 2. T:d5 Df8 3. Td8 i pobjeđuje. U dijagramu nadesno, bijeli osvaja pješaka sa 1. S:b7!, kada bijeli lovac na f3 brani bijelog skakača na b7 kroz crnog lovca na d5.[19] Silman navodi da iks rej "iskorištava figure za koje se čini da su adekvatno odbranjeni, ali zaista nisu".[20]

abcdefgh
8
 
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Fišer–Bisguier (varijanta): bijeli brani sa iks rejom 28. D:g5.
abcdefgh
8
 
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Eve–Loman: bijeli je forsirao mat sa iks rejom 17. Dh8+!

Rejmond Kin takođe koristi ovaj termin na ovaj način u analizi Fišer–Bisguier, Njujork 1957.[21] Diskutujući moguće varijante koje bi mogle proisteći iz ove igre (pogledaj poziciju na lijevo), Kin piše da 28. D:g5 (kada bijela dama brani protiv 28. D:g2# kroz crnu damu na d4) "brani mat—iks rej motiv, kako je Fišer jednom to opisao".[22]

U partiji Eve–Loman, Roterdam 1923 (dijagram nadesno), biejli je forsirao mat sa 17. Dh8+! L:h8 18. T:h8#.[23] Nejštadt piše o tome 17. Dh8+, Iks rej! Lovac na b2 napada polje h8 'kroz' protivničkog lovca."[24]

Reference

uredi
  1. ^ Edward R. Brace, An Illustrated Dictionary of Chess, David McKay. 1977. ISBN 978-0-679-50814-4. str. 310.
  2. ^ Edward Winter, Chess Note 4245. Retrieved on 2009-03-17.
  3. ^ Byrne J. Horton, Dictionary of Modern Chess, Philosophical Library, 1959, p. 220.
  4. ^ Richard Palliser, Tango! A Dynamic Answer to 1 d4, Everyman Chess, 2005, p. 177 (referring to "The e-file X-ray"). ISBN 978-1-85744-388-2.
  5. ^ Georgi Orlov, The Black Knights' Tango, Batsford, 1998, pp. 116–17 ("The idea of this mysterious rook move [8...Re8] is to prepare ...e6–e5 followed by ...Nd4! In that case the rook 'x-rays' the e4 pawn."). ISBN 978-0-7134-8349-9.
  6. ^ Bobby Fischer, My 60 Memorable Games, Faber and Faber. 1969. ISBN 978-0-571-09987-0. str. 351–52.
  7. ^ Atanas Kolev and Trajko Nedev, The Easiest Sicilian, Chess Stars, Bulgaria. 2008. ISBN 978-954-8782-66-1. str. 98.
  8. ^ Michael Rohde, "Game of the Month", Chess Life, March 2001, p. 15.
  9. ^ Gerald Abrahams, Technique in Chess, Dover Publications. 1973. ISBN 978-0-486-22953-9. str. 18.
  10. ^ Bernard Cafferty and Mark Taimanov, The Soviet Championships, Cadogan Chess Books. 1998. ISBN 978-1-85744-201-4. str. 36.
  11. ^ Cafferty & Taimanov, str. 36–37
  12. ^ Rauzer–Botvinnik, USSR Championship 1933. ChessGames.com. Retrieved on 2009-05-29.
  13. ^ Petrosian–Ree, Wijk aan Zee 1971. ChessGames.com. Retrieved on 2009-04-04.
  14. ^ Iakov Neishtadt, Catastrophe in the Opening, Pergamon Press. 1980. ISBN 978-0-08-024097-8. str. 255, 266.
  15. ^ Neishtadt, str. 255
  16. ^ a b Cafferty & Taimanov, str. 180
  17. ^ Chess Informant, Volume 27, Beograd, 1979, pp. 55–56.
  18. ^ Bruce Pandolfini, Chess Openings: Traps and Zaps, Fireside Chess Library. 1989. ISBN 978-0-671-65690-4. str. 232.
  19. ^ Jeremy Silman, The Complete Book of Chess Strategy: Grandmaster Techniques from A to Z, Siles Press. 1998. ISBN 978-1-890085-01-8. str. 132–33.
  20. ^ Silman 1998, str. 132
  21. ^ Fischer–Bisguier, U.S. Championship 1957. ChessGames.com. Retrieved on 2009-05-26.
  22. ^ Raymond Keene in E. G. Winter (editor), World Chess Champions, Pergamon Press. 1981. ISBN 978-0-08-024094-7. str. 114.
  23. ^ Euwe–Loman, Rotterdam 1923. ChessGames.com. Retrieved on 2010-05-01.
  24. ^ Neishtadt, str. 25–26

Literatura

uredi
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Рендген_(шах)&oldid=26989135”