Rodni identitet je način na koji se pojedinac identifikuje sa rodnim kategorijama, npr. kao žena ili muškarac, ili u nekim slučajevima nijedno od toga. Pojedini smatraju da se osnovni rodni identitet obično formira do treće godine starosti i da ga je izuzetno teško promeniti nakon toga[1], iako postoji mogućnost uticaja na čovekove izbore kroz medije i druge načine i nakon toga, što pojedini neuropsihijatri ističu kao presudno u takvim izborima. U većini društava postoji osnovna podela na muški i ženski rod, koja se temelji na biološkom polu pojedinca, ali ne identifikuju se svi pojedinci sa rodom koji proizilazi iz njihovog biološkog pola. Neka društva imaju kategoriju takozvanog „trećeg roda“ koja se može koristiti kao osnov za rodni identitet lica koja ne osećaju da pripadaju rodu koji proizilazi iz njihovog biološkog pola. Druge kulture dozvoljavaju tretmane hirurške i hormonske promene pola da bi se biološke karakteristike osoba dovele u sklad sa njihovim rodnim identitetom. Otvoreno je pitanje zašto su rodni identiteti nekih osoba u neskladu sa većinskim modelom. Ovo je sporno pitanje za društvene i biološke nauke, koje pokušavaju odrediti u kojoj meri genetički a u kojoj društveni faktori igraju ulogu u formiranju rodnih identiteta pojedinaca.

Termin „rodni identitet“ se prvi put pojavio kao medicinski termin koji se koristio da bi se objasnile operacije promene pola široj javnosti[2], ali se takođe sreće i u psihologiji, često kao „srž rodnog identiteta“.[3] Iako formiranje rodnog identiteta nije u potpunosti shvaćeno, pretpostavlja se da mnogi faktori utiču na njegov razvoj. Biološki faktori koji mogu uticati na rodni identitet su prenatalni i postnatalni nivo hormona i regulacija gena.[2] Društveni faktori koji mogu da utiču na rodni identitet su rodne poruke koje pojedincu prenosi porodica, masovni mediji, kao i druge institucije.[4] Po teoriji društvenog učenja, deca razvijaju svoj rodni identitet kroz posmatranje i imitaciju rodno povezanih ponašanja, a zatim zbog takvog ponašanja bivaju nagrađena ili kažnjena.[5] U nekim slučajevima, rodni identitet osobe može biti u neskladu sa njenim biološkim polnim karakteristikama, što dovodi do toga da se pojedinci oblače i/ili ponašaju na način koji drugi smatraju kao nešto što je izvan kulturnih rodnih normi, ovakva rodna izražavanja mogu biti opisana kao rodne varijacije ili transrodnost.[6]

Rodni identitet označava individualni konstrukt vlastitog identiteta koji potvrđuje, negira i/ili nadilazi društveno zadate polne i rodne uloge[7]. Takođe bi mogao da se označi i kao stalni subjektivni doživljaj pripadnosti ili nepripadnosti jednom od rodova. Očigledno je da odrednica rod nije nužno zasnovana na biološkom polu, niti na seksualnoj orijentaciji[8].

Rodni varijetei sa kojima se jedna osoba može poistoveti su mnogobrojni, ali se generalno mogu se klasifikovati u pet kategorija[9]:

  • muškarac;
  • žena;
  • oba;
  • negde između;
  • nijedno.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ , gender identity., Britannica Online, 11. mart 2011.
  2. ^ a b Money, John (1994). „'The concept of gender identity disorder in childhood and adolescence after 39 years'. Journal of Sex and Marital Therapy. 20 (3): 163—77. PMID 7996589. 
  3. ^ , Richard G. Kopf, Edward Nersessian, Textbook of Psychoanalysis,(American Psychiatric Association, 1996), pp. 645
  4. ^ Henslin, James M. (2001). Essentials of Sociology. Taylor & Francis. str. 65—67, 240. ISBN 978-0536941855. 
  5. ^ Myers, David G. (2008). Psychology. New York: Worth.
  6. ^ Blackless, Melanie (2003). „Atypical Gender Development – A Review”. International Journal of Transgenderism. 9: 29—44. doi:10.1300/J485v09n01_04. Arhivirano iz originala 07. 10. 2008. g. 
  7. ^ Morrow, D. F., & Messinger, L. (2006). Sexual Orientation and Gender Expression in Social Work Practice: Working with Gay, Lesbian, Bisexual, and Transgender People. New York. . Columbia University Press. 
  8. ^ Dragan Marinković. Biološke osnove ponašanja. Izdavač: Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju. 2017. ISBN 978-86-6203-098-6.
  9. ^ Martin, M. K., & Voorhies, B. (1975). Female of the Species. New York: Columbia University Press

Literatura uredi

  • Henslin, James M. (2001). Essentials of Sociology. Taylor & Francis. str. 65—67, 240. ISBN 978-0536941855. 

Spoljašnje veze uredi