Rodri Veliki (vel. Rhodri Mawr, 844–877) bio je prvi istorijski princ od Velsa.[1][2]

Vels u vreme Rodrija Velikog (844–877), dok je obližnja anglosaksonska Mersija bila pod vlašću Danaca. Rodrijeva kneževina obojena je zeleno, a godina u zagradi označava datum pripajanja pojedinih sitnih kraljevina.

Pozadina

uredi
 
Mala kraljevstva u Velsu u periodu posle odlaska Rimljana (407).

Na teritoriji Velsa čovek je živeo još u ranom paleolitu. U 3. milenijumu p. n. e. naseljavaju se Iberi sa Pirinejskog polustrva, koje sredinom 1. milenijuma p. n. e. potčinjavaju i asimiluju Kelti. Rimljani, po zauzimanju Engleske, osvajaju oko 70. godine i Vels, gde su se održali do početka 5. veka. Početkom 5. veka Velšani primaju hrišćanstvo, i odlaskom Rimljana raspadaju se u male, nezavisne plemenske zajednice. Prodorom germanskih plemena Angla i Sasa u Englesku, od 5. do 7. veka, teritorija Velsa, čiji su stanovnici uspeli da se odupru paganima, izolovana je od ostatka britanskih ostrva, što je doprinelo da od keltskih plemena u Velsu počinje da se formira velška nacija. Osnovu društvenog uređenja u Velsu činili su u to vreme veliki rodovski savezi - klanovi, koji su čuvali svoju nezavisnost i često se trošili u međusobnim ratovima.[1]

Vladavina i dinastija

uredi

Tek je u 9. veku došlo do ujedinjenja većeg dela Velsa pod Rodrijem Velikim (844–877), naslednim gospodarom kraljevine Gvined (vel. Seisyllwg). On je pripojio 2 manja keltska kraljevstva - Povis (vel. Powys) i Seisilug (vel. Seisyllwg) - i postao kralj Britanaca (engl. King of the Britons). Njegov unuk Houel Dobri (vel. Howel Dda, 910–950) učvrstio je državu i izdao prvi zbornik zakona. No, pod stalnim pritiskom obližnjih anglosaksonskih kraljevina - Mersije i Veseksa, velška država se raspada već u drugoj polovini 10. veka.[1]

Reference

uredi
  1. ^ a b v Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 10), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1976), str.423
  2. ^ „Kratka istorija Velsa” (PDF).