Saprotrofi (grčki: saprós - truo, trophē - hrana)[1] su organizmi koji se hrane mrtvom organskom materijom. Drugi nazivi za ovu grupu organizama su i saprobi ili saprobionti.[2] Spadaju u red heterotrofnih organizama,[3] koji nemaju sposobnost da sami (poput autotrofa) stvaraju hranu (organsku materiju) od neorganske materije, već je moraju uzimati gotovu iz prirode.[4]

Uporedni pregled ciklusa ishrane autotrofnih i heterotrofnih organizama. Autotrofi mogu koristiti ugljendioksid i vodu da bi proizveli kiseonik i složena organska jedinjenja, uglavnom kroz proces fotosinteze (zelena strelica). Svi organizmi mogu da koriste ova jedinjenja da ponovo formiraju ugljendioksid i vodu kroz celularno disanje.

U užem smislu pojam saprotrofi odnosi se na organizme koji luče enzime kojima razgrađuju mrtvu organsku materiju (ugljene hidrate, belančevine, masti i dr.) i iz nje apsorbiraju hranjive sastojke svojom spoljašnjom površinom. U saprotrofe u užem smislu se ubrajaju mnoge bakterije i gljive, ali i mali broj biljaka (neke orhideje).[2]

U širem smislu pojam obuhvata i one organizme koji mrtvu organsku materiju razgrađuju unutar svog tela. U tu grupu spada većina praživotinja, kao i neke životinje.[2]

U zastarjeloj klasifikaciji bakterije i gljive smatrane su biljkama, pa su često njihove saprotrofne vrste nazivane saprofitima. (grčki: saprós - truo, phytón - biljka)[5] Danas se pojam saprofiti može odnositi samo na saprotrofne biljke.[2]

Uloga saprotrofa u lancu ishrane uredi

Saprotrofi imaju ključnu ulogu u lancu ishrane i održanju života na Zemlji, jer omogućavaju kruženje materije u prirodi. Saprotrofni orgarizmi razgrađuju mrtve organske materije do neorganskih jedinjenja. Ovako dobijena neorganska jedinjenja Autotrofne biljke mogu ponovo koristiti, odnosno sintetisati uz pomoć sunčeve svetlosti (fotosinteza).[2]

U procesu potpune razgradnje uginulog organizma po pravilu učestvuje ceo niz saprotrofnih vrsta. Svaka od njih prilagođena je razgradnji određenih sastojaka mrtve organske materije, a takođe i određenoj fazi celokupnog procesa. U razgradnji ostataka uginulih životinja i gljiva najvažniju ulogu imaju saprotrofne bakterije i životinje. Biljne ostatke razgrađuju u prvom redu saprotrofne gljive i bakterije.[2]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Vujaklija 1986, str. 824, 1002.
  2. ^ a b v g d đ „saprotrofi”. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 22. 2. 2019. 
  3. ^ Pašalić, Marija (22. 2. 2017). „Da li ste znali: Saprotrofi”. Pokazivač. Arhivirano iz originala 24. 02. 2019. g. Pristupljeno 23. 2. 2019. 
  4. ^ „Biološki rečnik - H”. Bionet škola. Pristupljeno 8. 8. 2017. 
  5. ^ Vujaklija 1986, str. 824.

Literatura uredi

  • Vujaklija, Milan (1986). Leksikon stranih reči i izraza. Beograd: Prosveta. COBISS.SR 30905103