Sarajevski tramvaj

Sarajevski tramvaj, jedan od najstarijih evropskih, sastoji se od jedne linije. Ona je dužine 10,7 kilometara, i spaja centar grada – Baščaršiju sa predgrađem Ilidžom.[1]

Sarajevski tramvaj
Sarajevski tramvaj
Opšte informacije
 Država Bosna i Hercegovina
 GradSarajevo
 Otvaranje1884.
 OperatorJKP GRAS
Infrastruktura
 Širina koloseka1435 mm
Operacija
 Linije6
 Dužina linije22,9 km
Portal Tramvajski saobraćaj


Sarajevski tramvaj
Ilidža
Kasindolska
Energoinvest
Stup
Oslobođenje
Nedžarići
Alipašino polje
BHRT
Miljacka
Alipašin most
Depot
Otoka
Čengić vila
Dolac Malta
Socijalno
Pofalići
Univerzitet
Željeznička stanica
Muzeji
Marijin dvor
Hamze Hume
Skenderija
Park
Pošta
Banka
Drvenija
Katedrala
Latinska ćuprija
Baščaršija
Vijećnica

Vlasnik sarajevskog tramvaja je JKP GRAS, koji takođe vodi i gradske autobuske i trolejbuske linije.

Istorija uredi

Sarajevo je prvi grad u Evropi koji je imao cjelodnevnu tramvajsku liniju. Linija je otvorena za Novu 1885. godinu, kao probna linija za, tada budući tramvaj u Beču. Tramvaje su tada pokretali konji. Prvo je postavljena pruga uskog kolosjeka. Kada su 1960. godine nabavljeni tramvaji tipa PCC (PCC), pruga je proširena na normalni kolosek (1435 mm). [2]

Tokom opsade Sarajevo devedesetih, brojna vozila su oštećena.

Linije uredi

Vozni park uredi

Prvi električni tramvaji koji su se koristili u Sarajevu su bili proizvod nemačke firme Siemens-Schuckertwerke. Godine 1960, kupljeno je 50 tramvaja PCC (Presidents’ Conference Committee) Streetcar, koji su prethodno bili u upotrebi u Vašingtonu. Kasnije su se koristili češki tramvaji Tatra K2, koji su isporučeni između 1970-ih i početka 1980-ih. nakon završetka rata, nabavljena su modernija vozila. Godine 2008. Amsterdam je donirao 16 starih tramvaja gradu Sarajevu.

Reference uredi

  1. ^ „Historija tramvaja: prvo Sarajevo, onda Beč”. DW. Pristupljeno 24. 1. 2019. 
  2. ^ „Sarajevski tramvaji kroz vrijeme”. Vremeplov. Pristupljeno 24. 1. 2019. 

Spoljašnje veze uredi