Saurmag I (gruz. საურმაგი) je drugi gruzijski monarh iz dinastije Farnavazida.

Saurmag I
Lični podaci
Datum rođenjaIII vek pne.
Datum smrti159. pne.
Porodica
RoditeljiFarnavaz I
Kralj Iberije
Period234. pne. - 159. pne.
PrethodnikFarnavaz I
NaslednikMirian I

Profesor Kiril Tumanov smatra period njegove vladavine 234-159. p.n.e.. Prema gruzijskim hronikama, zbog zavere plemića, Saurmag je bio prinuđen da pobegne u Džurdžuketiju (odakle je bila Saurmagova majka). Uz pomoć Džurduka, Sarmata i njegovih pristalica u Kartliju, Saurmag je vratio krunu i stvorio novo plemstvo, potpuno potčinjeno njegovoj vlasti. Opšte je prihvaćeno da Saurmag nije imao sina, te je stoga presto nasledio njegov usvojeni sin Mirijan [1].

Prema profesoru Javusu Ahmadovu, ime Saurmag je persijskog porekla. Takođe, prema njegovim informacijama, godine života (a ne vladavine) Saurmaga su 237-162. pne., pošto je sumnjivo da je carovao 74 godine. Prve godine vladavine Saurmaga, kao i poslednje godine vladavine njegovog oca Farnavaza I, karakteriše teritorijalno širenje Iberije. Na istoku je obuhvatala zemlje Herecije, naseljene albanskim plemenima koja pripadaju naho-dagestanskoj jezičkoj grupi. Kao rezultat toga, Atropatena je postala istočni sused Iberije, Jermenije na jugu i Pontskog kraljevstva na zapadu. Međutim, pojačana unutrašnja borba sa pojačanim plemstvom naterala je Saurmaga u bekstvo. Sakupivši veliku vojsku svojih pristalica, Saurmag je iznenada upao u Kartli i, zahvaljujući brojčanoj nadmoći i iznenađenju napada, lako je povratio vlast..

Njegovi protivnici su delimično uništeni, a delom pomilovani. Saurmag je izvršio reformu sistema upravljanja, oslabio staru elitu i uzdigao uslužni sloj. Mnogi džurdžuci su dobili položaje i zemlje. Sudeći po tome što Saurmag nije imenovao svoj eristavi u Džurdžuketiju, može se zaključiti da je ovaj deo zemlje postao kraljevski domen. Pošto je bila prenaseljena, Saurmag je počeo masovno da preseljava Džurdžuke u severne regione Kaheti i Kartli. Tako je Saurmag stvorio osnovu za snažnu vlast na severu zemlje, nezavisnu od plemstva Kartli.

Izvori

uredi
  1. ^ Rapp, Stephen H. (2003), Studies In Medieval Georgian Historiography: Early Texts And Eurasian Contexts. Peeters Bvba, ISBN 90-429-1318-5, str.280